Krenimo od početka, susret kapetana Filipovića i Marine je epski, against modern football što, nadam se, zagovaraju svi nogometni sladokusci.
Otvara Gorica polušansom preko Mijića kojemu je malo falilo da pogodi drugi kut i to će u idućih puno vremena biti sve što je Gorica stvorila, uz još jedan polu opasni šut francuza.
Odmah nakon Latković u velikoj prilici koju sretno i spretno brani danas raspoloženi Josipović. Uz još neke prilike i poluprilike, to je bilo to u prvom dijelu.
Drugo poluvrijeme opet otvara Gorica i odmah pogodak Bogojevića koji je u tom trenu bio jedini strijelac Gorice u čitavom ovom prvenstvu. Dodajmo da je i vratar Silić mogao bolje reagirati.
Odmah nakon uzvraća Mamić kandidaturom za pogodak sezone, iskosa sa 17 metara, savršena putanja, pun šut u rašlje, predivno, ovo moraš znati izvesti, majstor je taj Mamić.
Iduća prilika, Uchegbu bježi iza leđa obrane, loše puca, brani Josipović, ali na loptu naleće debitant Akrap i rezultat je na strani Varaždinaca.
Ponovno dugo vremena antinogometa kada dolazimo debelo u sudačku nadoknadu, Cvijanović izvodi korner, puno gužve u šesnaestercu i odbijanja, Silić ne komandira svojim petercom i lopta dolazi do Cvijanovića koji efektno pogađa rašlje od žabice za još jedan pogodak za sažetke i time zaključuje ovu utakmicu i ovo kolo u kojoj Gorica može biti itekako sretna bodom, a Varaždin tugovati za izgubljena dva, ali kada nemaju adekvatnog vratara niti golgetera, tada će i rezultat patiti.
Najdraža liga svijeta nastavlja se u petak kada će Rudeš tražiti bodove protiv Slaven Belupa, nadajmo se dobroj utakmici pred okvirnom posjetom od 50 gledatelja i moguća zadnja šansa za gospodina Peternaca protiv puno iskusnijeg lisca Čabraje.
Do tada sretno svima.
