Svi ljubitelji HNL-a, kakvim se i sam volim zvati, mogu biti zadovoljni sa ove tri utakmice nakon duge, rekao bih preduge reprezentativne stanke.

     U Turopolju smo gledali dvoboj začelja u kojem je Rudeš, barem za neko vrijeme, spasio sezonu. Neočekivana pobjeda Rudeša jer i sam sam smatrao da će Gorica ovo pobjediti. Iako nema velike domaćinske prednosti, jer obe momčadi igraju domaće utakmice na ovom travnjaku, a dosta igrača je tu od nedavno pa ne mogu taj travnjak smatrati svojim domom niti imati domaćinsku prednost.

Smatrao sam da igrači poput Brodića, francuza u vezi i Filipovića i do sada odlični vratar Josipović mogu biti prevaga u ovom susretu, ali to se tako nije pokazalo. Drago mi je da se Gorica nalazi u rezultatskoj neizvjesnosti jer previše su se opustili i ligu shvatili pomalo letargično, u smislu tu je Rudeš, drugoligaška ekipa pa ćemo kupiti još godinu dana elitnog ranga na konto 9. pozicije.

   Najveći hrvatski derbi je i u samoj najavi utakmice davao naznake da će biti pravi kompetentni dvoboj. Znamo svi da je Hajduk u podređenom položaju što se tiče buđeta i širine klupe, no šansu su prepoznali u nedostatku kartoniranog Mišića te ozljeđenog Stojkovića.

Itekako se to vidjelo na terenu, obe momčadi su ušle ratnički, na sredini terena se događao veliki dvoboj i tu bih čestitao direktoru Hajduka koji je doveo no name igrače koji su se bolje suprotstavili Dinamu nego Hajdukov prime team sa Perišićem, Livajom, Brekalom, Krovinovićem i ostalim primadonama tog vremena.

Dokazao je da se može te je time prethodne direktore i politiku dovođenja igrača učinio smiješnima. 

Da se vratim na utakmicu, itekako se osjetio nedostatak Stojkovića i Belje jer jedini raspoloženi igrači u modrim dresovima bili su Beljo i veznjak Kravtsov.

Rano je poveo Dinamo i mirišalo je na itekako poznati deja vu, no odmah smo dobili utakmicu nazad odličnim centaršutom Hrgovića i nespretnom reakcijom dinamova Škota.

To je situacija koja je grogirala gostujuću ekipu jer je nakon tog događaja Hajduk uzeo inicijativu, više kreirao i stvarao i okrunio to ponovno pomalo sretnim pogotkom.

Završnica susreta je bila za pamćenje, dobili smo ono neko prirodno sportsko nadmetanje, od kojeg smo se odvikli nakon ulaska svih ovih nekih tehnologija i "umjetnog" nogometa.

     I napokon treća utakmica, između Osijeka i Istre , dvoboj dvije momčadi koje traže pogodak više. Prvo poluvrijeme dosta izjednačeno i tvrdo, rani pogodak Mikolčića je okrenuo utakmicu u neočekivanom smjeru, ali imam dojam da se nakon toga bolje snašla momčad Istre u lovljenju svog pogotka nego Osijek koji se podsvjesno malo povukao. Europogotkom Maurića stvari su poravnate što je šokiralo mladu momčad Osijeka jer nakon pauze smo gledali samo gostujuću ekipu i nova dva lijepa pogotka.

I jednima i drugima predstoji borba za pozicije koje vode u kvalifikacije Konferencijske lige na što im želim puno sreće.

Danas nam predstoji Lokomotiva - Varaždin te Belupo - Rijeka i želim dobar nogomet i sreću svim akterima i bez ozljeda.