Ovako se dobro nisam nasmijao nikad!

Štimac: "Liga 10 bila bi instant uspjeh

Proslavljeni reprezentativac, sportski direktor Hajduka, menadžer, predsjednik Udruge prvoligaša, poduzetnik, trener, TV komentator, potencijalni predsjednik HNS-a ili izbornik - sve to u jednoj osobi može biti samo Igor Štimac s kojim smo razgovarali nakon treninga Pjesnika u Veslačkoj ulici.

O Zagrebu

Zagreb prošle i Zagreb ove sezone dva su različita svijeta. Što se dogodilo u kratkom vremenu između završetka prošlog i početka ovogodišnjeg prvenstva pitanje je koje javnost možda i najviše zanima. Koliko se stanje zaista popravilo od vašeg dolaska?

"Ne znam što se događalo prije nego što sam ja preuzeo momčad, točnije osmo kolo pred tu utakmicu u Splitu, ali znam i svjestan sam da smo prevalili dug i težak put koji je rezultirao osvojenim bodovima i sad smo negdje na pola puta. Ako nastavimo u ovom ritmu onda ćemo sigurno postići ono što su svi, još kad sam se uhvatio ovoga posla, prozvali nemogućim. A to će doći kao proizvod jednog zajedničkog rada, jednog razumijevanja, tolerancije i posebno strpljenja."

Tijekom drugog dijela jeseni, zatim i u prijelaznom roku, stiglo je nekoliko igrača neopterećenih uvodnim porazima. Sigurno je da su kao takvi u svlačionicu donijeli zdraviju atmosferu, tu je i iskustvo koje imaju. Koliko ste zadovoljni s prinovama, a koliko s oporavkom mladih igrača od tog lošeg starta?

"Sa starijim sam igračima prezadovoljan, ne samo s onima koji su došli nego i s onima koji su bili ovdje. Od Vugrinca koji nam je donio jako puno na završetku prošle polusezone, do Krstanovića, pa do dolaska Jefthona, mi smo u dobroj mjeri stabilizirali našu igru, a u polusezoni prvenstveno dolaskom Tokića i Ljubojevića iako su imali duge pauze. Bilo nam je jasno da ćemo s njima morati proći dug put priprema i biti jako oprezni kako bi oni mogli ugraditi sebe u ono što nam je potrebno za dobre rezultate. Na našu sreću to se pokazuje dobrim i ispravnim. Sigurno je da je njihova igra rezultat jednog dobrog i kvalitetnog rada u sustavu jer nije lako igrače njihovih godina nakon tako duge pauze vratiti na teren ovako uspješno kako to nama ide. Mislim da možemo biti sretni učinjenim u ovom dijelu kad pričamo i o mladim igračima jer u potpunosti nam se stabilizirao Špičić koji je po meni, naglasit ću opet, izvrstan potencijal i izrasta u jednog pravog bočnog igrača, u jednu buduću alternativu i za A selekciju. Zadovoljan sam i s Celjakom koji ima problem s hrskavicom za koji ja vjerujem da će se brzo sanirati, fantastično je odradio prvi dio sezone od mog dolaska, sad se opet priključuje. Nadalje, tu su Jugović, Šovšić, Oršulić, donekle Pavlović, a posebice Abdurahimi i Dedić. Svi su oni po meni napravili jedan ogroman napredak."

Nakon sedam poraza promjene su bile nužne, no je li u planu predsjednika Medića da stvori momčad predvođenu igračima iz vlastitog podmlatka ovo korak nazad? Naime, četvorica mladih igrača završila su na posudbi, stigli su igrači koji znatno podižu prosjek godina kadra, tu je i prvi pravi stranac...

"Ova momčad i dalje stoji na vlastitim snagama, ali situacija je zahtijevala nešto drugačiju politiku u stručnom segmentu i ona će sigurno uroditi plodom. Teško mogu mladi igrači sazreti i izrasti u vrhunske igrače ako nemaju pored sebe one starije i iskusnije na koje se mogu ugledati i od kojih mogu učiti."

Do kraja sezone još je 10 kola, zbog nedavno propuštenih bodova sigurnost sredine još uvijek nije dohvaćena, nakon gostovanja u Vinkovcima slijedi susret protiv Hajduka pa put u Šibenik. Raspored ponovno prijeti, hoće li Zagreb bez obzira na sve probleme osigurati nekoliko mirnijih završnih dvoboja ili će se čupati do kraja?

"Možemo iznenaditi na nekom od gostovanja, zašto ne bi mogli? Mi smo i u završnici prošle polusezone pokazali kako možemo. Lakše nam je igrati s onim boljim momčadima koje nas napadnu, koje se otvore nego s onima koje se grčevito bore i u situaciji su poput nas jer onda igrate s puno više rizika. Mi smo s onim igrama u Kranjčevićevoj protiv Dinama i protiv Hajduka pokazali da možemo parirati najboljima. To je putokaz mojim igračima i meni da nema razloga za nikakav strah kad je u pitanju liga, bez obzira o kojem se protivniku radilo."

Na kraju sezone - nastavak suradnje ili odlazak? Ovisi li odluka o Zagrebovom plasman?

"Apsolutno ne ovisi o tome. Da vam budem iskren ne razmišljam o tome. Isključivo sam usredotočen na aktualnu situaciju. Vidjet ćemo kad završi ova sezona."

Zagreb je jedan od najuređenijih klubova lige, škola nogometa broji dobre rezultate, uvjeti za rad su vrhunski, svi preduvjeti za uspjeh su tu. U kojem segmentu posebno ima prostora za napredak koji će klub rezultatski približiti našim najvećim klubovima?

"Kad se gleda neka srednja vrijednost rezultata Zagreba proteklih nekoliko godina onda je on sigurno na trećoj, četvrtoj poziciji. Taj prosjek rezultata je tu, čak i sada, bez obzira na ovako lošu aktualnu sezonu. Ono što Zagreb ima u prednosti pred svim drugima je ovaj centar za treniranje. A kao drugo, poznavajući predsjednika i ljude s kojima je okružen u klubu, uvjeren sam da će Zagreb uskoro zaigrati na novom stadionu na kojem će svi oni koji su dio ovog nogometnog kluba moći uživati i s užitkom pratiti sve uspjehe u budućnosti."

Prije nekoliko godina ovdje je igrala momčad predvođena Brkljačom, Vrdoljakom, Mujdžom, Pelaićem, Labudovićem… Sve redom mladi reprezentativci Hrvatske nisu ispunili svoje realne domete. Gdje griješe igrači i gdje se griješi u radu s njima da ne dosegnu maksimum uz sav očiti potencijal koju posjeduju?

"Težak je put vrhunskog sportaša i vrlo često nepredvidiv. Tek na kraju svega možemo povući crtu i reći što je bila ispravna, a što pogrešna odluka. Gledajte, i oni prolaze sve ono što prolaze njihovi vršnjaci, vrijeme puberteta, oscilacija, kriza. Uz sve to treba svaki dan trenirati. Prije svega ti mladi igrači trebaju sazreti kao osobe. Nogomet je takav, široka je selekcija i najveći broj na kraju ne dođe na razinu koja se očekivala. Oni su tada jako dobro djelovali u jednom sustavu koji je Zagreb imao, no očito da odlaskom iz kluba koji je bio njihov dom nisu došli u sredine koje bi njih same dovele do izražaja. Tu je i pritisak rezultata, publike u klubovima kao što su Hajduk i Dinamo. Puno se teže nositi s takvim okolnosti."

Igrali ste posljednju sezonu za Hajduk kada je naslov prvaka uzeo Zagreb. Osam godina kasnije, jasno je kako titula svoju vrijednost ima samo na papiru i u karijerama tek neznatnog broja aktera. Je li takav instant uspjeh po principu kupi-osvoji-prodaj jedan od razloga zbog kojeg se toliko zalažete za mlade momčadi stvarane prirodnim putem?

"Apsolutno. Velika je razlika kada se govori o tom Zagrebu i ovome danas. Tada ne znam je li uopće igrao koji igrač iz škole Zagreba. To je ogromna razlika i ja sam na strani sustavnog rada, a ne instant uspjeha koji uvijek završi padom na nos. Kontinuitet rada, kontinuitet podizanja igrača, stabilizacija njihove igre, to je ono što krasi ovaj klub danas i sve ono po čemu će on i u budućnosti biti prepoznatljiv."

Kada se zbroje svi plusevi i minusi, je li Zagreb ipak stvorio prepoznatljiv identitet što mu je cilj od dolaska Dražena Medića ili životari između vrha i prosjeka, je li klub koji tek stvara igrače za ostale?

"Ovisi kako tko gleda. Ja jako dobro poznajem situaciju u hrvatskom nogometu pa mogu reći kako u njemu ima velikih zabluda. Bez klubova poput Zagreba, Osijeka, Cibalije, Zadra ne bi bilo niti Hajduka i Dinama. Ti su klubovi nažalost vrlo često predmet iživljavanja ili pokazivanja moći od strane ova dva kluba koja sam spomenuo. Koji na potpuno neprirodan način dobivaju tolika sredstva. Dajte Zagrebu ili Osijeku taj novac pa ćete vidjeti gdje će tko na ljestvici biti. Apsolutni kriterij uspjeha nekog kluba su europski uspjesi, a s njima se niti jedan naš klub ne može pohvaliti."

O trenerskom poslu

Koliko vam sada u Zagrebu pomaže iskustvo iz Cibalije?

"Dosta, ali pomaže i onaj dio u ulozi sportskog direktora Hajduka, te nadasve igračko iskustvo gdje sam mogao pratiti rad velikog broja vrhunskih trenera. Od svih sam njih skupljao, učio, razvijao se, ali možda mi od svega najviše pomaže to kako ja pratim i vidim moderan nogomet. Jer nogomet se mijenja iz dana u dan i isto tako se i trener treba razvijati u tom smjeru. Ne može nitko reći - to sam naučio prije pet godina. Ono od prije pet dana je već staro. Treba se okrenuti novim stvarima i u tom smjeru ja razmišljam. Želim predviđati u kojem će pravcu taj moderan nogomet ići i biti na neki način jedan od prethodnika nečega što će se u budućnosti događati."

Koga od današnjih kolega najviše cijenite?

"Ne bih tu spominjao naše starije trenere poput Ivića, Blaževića, Mirka Jozić, oni su već završena priča. Od ovih sada jako cijenim Zlatka Kranjčara, koji je jedan vrhunski stručnjak, te jednog kojeg se godinama minorizira, a to je Ilija Lončarević. Čovjek je koji izvrsno razumije nogomet i zna u kojem se pravcu moderan nogomet kreće. Od ovih mlađih tu su Mršić, Karačić, Perković, Jurčić, Scoria posebno. Dolazi plejada mladih ljudi koji je svaki na svoj način osebujan i donosi svježinu u hrvatski nogomet."

O Ligi 16

Koliko ste kao idejni začetnik zadovoljni cijelim projektom nakon dvije trećine prvenstva? Financijska kriza je ostavila velikog traga na poslovanju klubova, hoće li ona presuditi i ligi u ovom izdanju?

"Nećemo nikada o Ligi 16 moći suditi na pravi način, to je sigurno. Sve ono što je pratilo ideju Lige 16 nije postavljeno onako kako treba. Jedan od uvjeta je bio da se sve utakmice prve lige moraju igrati subotom ili nedjeljom, a utakmice drugih liga onim drugim danom. Termin igranja u osam sati navečer u potpunosti je pogrešan i to je ogroman propust ljudi koji su za našu ligi zaduženi. Tu je i pitanje broja profesionalnih igrača koji mogu igrati u nekom klubu. Velik broj naših klubova ima više od 25 profesionalaca pod ugovorom, a to ne bi trebao biti slučaj u ovako maloj zemlji sa tako malo igrača. To razvodnjava kvalitetu. Recimo Dinamo i Hajduk imaju broj igrača za pet klubova, da se ti igrači raspodijele po ostalim klubovima liga bi bila daleko jača. Mnogi se nisu niti potrudili shvatiti što Liga 16 može donijeti. Možda iz bojazni što će ona donijeti, da bi dugo godina morali gledati takvu ligu. Već sam rekao da me instant uspjeh ne zanima, a Liga 10 bi upravo to bila. Bila bi interesantna prve dvije sezone, podigla malo broj gledatelja, ali razvodnila bi sve ostalo. Već bi u njenom trećem izdanju svima dosadilo gledati stalno iste protivnike sedam puta godišnje. Liga 16 treba kontinuitet, treba sve te kriterije koje sam spomenuo malo prije. Mnogo je već napravljeno po pitanju infrastrukture, a ideja je bila da kroz pet, šest godina imamo 25 klubova sa ispunjenim uvjetima za natjecanje. Još jedna stavka koja je trebala pratiti taj projekt je razumnija druga liga, podijeljena u tri regije kako bi se smanjili troškovi klubova. Baš kao i ukidanje natjecanja na nacionalnoj razini juniora i kadeta. To su nepotrebni troškovi u hrvatskim klubovima. Kada su u pitanju djeca njima ništa ne znači da li igraju protiv prvoligaških ili trećeligaških kadeta. Tu se troši, tu pada u vodu program rada jer su troškovi abnormalni. Kažem, pet, šest godina stabilne Lige 16 bi dalo jako puno rezultata. Moj program je bio: kontinuitet, sustavan rad i dugoročan oporavak. Ono što se uništava punih 18 godina nemoguće je sanirati u jednoj sezoni."

O gledateljima

Jedno od gorućih problema našeg nogometa je i pitanje posjećenost stadiona. Gledatelja je iz sezone u sezonu sve manje.

"Stvar je individualna, pogledajte koliko publike ima Osijek u odnosu na prošlu, koliko ima Cibalia. Vezano je to za atmosferu oko kluba, za rezultate, vezano za angažman ljudi u klubu. Treba raditi akcije, treba ljudima nešto ponuditi. Neka im bude Medveščak primjer. Ako već nemate WC ili krov na stadionu, treba ljude nečim drugim zainteresirati. Svi oni vole doći gledati svoj klub kako igra, ali se oko njih treba i potruditi. Naš je najveći problem što 99 posto ljudi koji rade u klubovima misle da su bogom dani i da se njih mora doći gledati. A nitko od njih u najvećoj mjeri ne radi svoj posao. Već desecima godina u većini klubova sjede ljudi koji nisu prstom napravili za ovaj naš nogomet. Treba pogledati što oni rade, što rade marketinške službe. Što znači 300 ljudi više? Inter pokušava godinama, igranjem petkom, u četiri sata popodne, ovo, ono, ali uspjeh jednog kluba se treba graditi godinama. Najžalosniji su oni koji su samo paravan drugima za razvoji njihovih igrača, koji tako sisaju tuđu sisu. Ljudi žele gledati one koji su samostalni, koji su zasebne jedinke, koji se razvijaju u svakom smislu, koji su dio svog grada. Tek oni mogu očekivati posjetitelje na stadionu. Svaki naš klub mora imati vlastiti identitet. Pogriješilo se i s otkazivanjem Dvoranskog prvenstva koje je u sedam dana u Zadru prodalo 36.000 ulaznica. Zašto su ga otkazali? Zato što se nije ostvarila zarada. Samo što prvo treba ljudima pokazati da vrijediš, a onda to naplaćivati. Prvo stvori brand, kvalitet, a onda zarađuj."