Preplašen snijegom

− Najveći šok doživio sam kad sam došao u Čakovec i vidio snijeg. Sva je sreća da je Andre Silva bio tu jer bih inače prvim avionom pobjegao u Brazil – rekao je Lima, koji za vrijeme božićnih blagdana na mjesec dana odlazi u Brazil.

− Kad nakon godinu dana iz Hrvatske dođem u Brazil, ne želim se više vratiti. Ipak, kad pomislim da moram svojoj obitelji osigurati bolji život, znam da su moj život i egzistencija u Hrvatskoj – kaže Lima, koji ima šestero braće i sestara.

Jedna od tužnijih priča je ona Kamerunca Patricea Kwedija, koji je u Hrvatsku stigao 2001. godine. Kwediju je 1999. godine umro otac, a nekoliko dana nakon dolaska u Hrvatsku i majka.

Po dolasku u Hrvatsku Kwedi je trenirao u Sesvetama, a nakon mjesec dana Zdravko Mamić doveo ga je u juniore Dinama. Iako je igrao vrlo dobro, ubrzo je otišao na posudbu u zaprešićki Inter, a nakon toga u Pomorac.

Nije se ni u Kostreni dugo zadržao, pokušao je godinu dana i u Švedskoj, ali bez uspjeha, te se opet vratio u svoj “drugi dom“ – Hrvatsku.

Trenutačno je član Šibenika, oženjen je sa Zagrepčankom Petrom, s kojom ima trogodišnje dijete. Godine 2001. u Zadar je došao Ganac Thomas Amugi, koji je svojom borbenošću i velikim srcem kupio sve navijače Zadra. U Zadru je proveo četiri sezone, a na utakmicama Zadra često se mogla primijetiti zastava Gane, kao zahvalnost za sve što je dao Zadru.

Nakon četiri sezone provedene u Zadru, Amugi je otišao i od tada više ne igra nogomet. Branko Laljak, predsjednik Intera, najavio je prošle zime da će u Zaprešić stići napadač ekstra klase.

U veljači je u dresu Intera osvanuo Dodo, daljnji rođak Eduarda da Silve koji mu je platio avionsku kartu iz Brazila.

Iako u zaprešićkom prvoligašu igra za 500 eura na mjesec, Dodo je u četiri mjeseca uštedio 9000 kuna, koje je odmah poslao siromašnoj obitelji u Rio de Janeiro. Prije četiri godine, 2005., u Dinamo je stigao Etto, koji je u hrvatsku metropolu došao iz gradića Valentea koji se nalazi u jednoj od siromašnijih brazilskih država, Bahiji.

Zanimljivo je da je Etto do svoje 19. godine nogomet igrao isključivo iz hobija − radio je, naime, u automehaničarskoj radionici. U Zagrebu se odlično snašao, postao jedan od glavnih igrača Dinama, a nedavno se oženio s Anjom te dobio sina Joaquina. Mathias Chago, mladić koji potječe iz siromašne obitelji s desetero braće i sestara, stigao je u Zagreb 2002. godine.

Bio je u društvu s još dvojicom mladih kamerunskih nogometaša koji su također bježali od gladi i bijede. Menadžer koji ih je doveo ostavio ih je na ulici bez ičega. Nisu imali novca ni za povratak u Kamerun.

Prigrlio ih je Miroslav Blažević junior, trenirali su u njegovu nogometnom centru u Maksimiru, a spavali u stanu tate Ćire Blaževića. Skrivali su se od policije jer nisu imali vizu za boravak u Hrvatskoj. Da ga je tih dana negdje zaustavila hrvatska policija, završio bi u zatvoru, a poslije bio deportiran u Kamerun, i Dinamo nikada ne bi imao tako dobrog nogometaša.

‘Tata’ Boro Ivković

Na jednom treningu vidio ga je njegov sadašnji menadžer Boro Ivković, kojega Chago zove “tata”, te ga odveo u Osijek. U osječkom drugoligašu Metalcu proveo je tri godine, a nije prošao probu u Gradskom vrtu. Na kraju se pojavio na probi u Dinamu.

Na Rogli je Dinamo igrao protiv slovenskog Aluminija. Stigao je s krvavim žuljevima koji su inicirali strahovitu bol, ali nikome se nije usudio kazati, igrao je svoju utakmicu života.

− Dečki, ja sam siromašan. Došao sam iz Kameruna u Europu zaraditi novac i prehraniti svoju obitelj. Vi svi imate ugovore i dobro zarađujete. Molim vas, pomozite mi da danas dobro odigram i potpišem ugovor − poručio je igračima. S tim nastupom “kupio” je svlačionicu i ostao u Dinamu.

No, tu nije stala njegova kalvarija. Godinama se borio s ozljedom trbušnog zida. Pohodio je liječnike dok su njegovi suigrači u Dinamu gradili svoje karijere. Ali ni to ga nije spriječilo da nevjerojatnom upornošću prevlada sve nedaće s kojima se susreo i ponovno zaigra.

Prije 15 dana Chagi se ostvario još jedan san. Dobio je poziv u reprezentaciju Kameruna, a 13. lipnja debitirao je za izabranu vrstu svoje domovine u prijateljskoj utakmici s Bjelokosnom Obalom.