U ovogodišnjem zimskom kampu HNS-a za pozvano je čak 12 dječaka HNK Cibalije koji su raspoređeni u 5 starosnih kategorija. Inače za pohvalu je kako je ovo najveći broj igrača pozvanih odjednom što nam daje potvrdu o kvaliteti Cibalijine škole svih uzrasta i jamstvo za svjetlu budućnost vinkovačkog prvoligaša. Pored igrača, na zimskom kampu bio je i naš voditelj škole Nenad Lušić  i fizioterapeut Ivica Oršolić

 

 

Donosimo i kategorije i popis igrača Zimskog kampa 2011. 

U-15 – Stjepan Stojak, Hrvoje Džijan, Tomislav Valentić,

            Lovro Juric, Marko Dabro (1997.)

U-16 – Mate Bajić, Petar Marinčić, Jure Ljubić, Dominik Jozinović

U-17 – Petar Mišić

U-18 – Luka Muženjak

U-19 – Michael Paradžiković

 

Rovinj: trećeligaš Carl Zeiss Jena iz Njemačke pobijedio zagrebačku Lokomotivu

pogledajte slike:
http://www.ipress.hr/sport/rovinj-treceligas-carl-zeiss-jena-iz-njemacke-pobijedio-zagrebacku-lokomotivu-12338.html

CZ Jena je nekidan izgubila od Istre 3:1,čestitam Istranima.

VINKOVCI - Nakon duge i teške bolesti preminuo prof. Tonko Vukušić-Cico, legenda vinkovačkog nogemeta.Tonko Vukušić rođen je u Splitu 24. svibnja 1934. godine. Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u Vinkovcima.

Fakultet za fizičku kulturu, smjer nogomet i Fakultet političkih znanosti, završio je u Zagrebu. Nakon završenih studija radio je kao profesor u Srednjoj tehničkoj školi u Vinkovcima i kao trener vinkovačkog Dinama.

Godine 1982. uveo je vinkovački Dinamo u I. saveznu nogometnu ligu bivše Jugoslavije. Od tada postaje profesionalni nogometni trener koji će ostvariti vrlo bogatu nogometnu karijeru. Tonko Vukušić bio je vrstan nogometaš koji je svoju afirmaciju i veliku popularnost u gradu i šire postigao vrlo rano. Nogometom se počeo baviti još davne 1950. godine u vinkovačkom Dinamu za kojega je nastupao sve do 1961. kada je prešao u suparničku Lokomotivu iz Vinkovaca. Zbog nezgodne ozljede rano završava igračku karijeru i privremeno postaje trener, a od 1963. godine u Lokomotivi se započinje definitivno baviti trenerskim poslom. Nakon Lokomotive kraće vrijeme trenira ekipu Borova i Sloge iz Vukovara koju je kroz kvalifikacije uveo u Drugu ligu.

Godine 1964. vraća se tamo gdje je i započeo svoj nogometni život, u vinkovački Dinamo s kojim je ostvario i san svih ljubitelja nogometa u gradu na Bosutu, prvo plasman u drugoligaško natjecanje, a potom i u Prvu ligu.

Uz Dinamo Tonko Vukušić uspješno je vodio vinkovačke klubove Spačvu, Lokomotivu, ali kao poznat i priznat stručnjak od svoje struke i ekipe Zadra, Kopra, novosadske Vojvodine, Mladosti iz Suhopolja, Croatie iz Toronta (Kanada), Virovitice, Kamen Ingrada iz Velike i naravno, vinkovačke Cibalije. Kao trener, uveo je pet klubova u Drugu ligu i četiri puta klubove u Prvu ligu, Cibaliju svaki put nakon odlaska u niži rang natjecanja. U Dinamu, odnosno Cibaliji, obnašao je funkciju trenera, šefa stručnog tima, tehnika i športskog direktora kluba.

Kao uvaženi trenerski stručnjak obnašao je i važne funkcije na saveznoj i republičkoj razini. Pune tri godine bio je predsjednik trenera Jugoslavije te dvije godine predsjednik trenera Prve lige bivše države. Isto tako, nakon uspostave HNL-a pet godina obnašao je funkciju predsjednika trenera HNL-a. Tonko Vukušić obnašao je i funkciju predsjednika trenerske organizacije vinkovačkog Nogometnog saveza.

Dugogodišnji je član Stručne komisije HNS-a, a obnašao je i funkciju izbornika vrste Druge lige – Zapad. Gotovo šest desetljeća kroz veoma popularnu nogometnu igru bio je promotor svojih Vinkovaca, Slavonije i svoje domovine Hrvatske na poseban i upečatljiv način, ostavivši dubokoga traga gdje god je djelovao.

Tonko Vukušić potječe iz športske obitelji u kojoj su se i dva mlađa brata uspješno bavila športom, posebice Herman koji je u stolnom tenisu s ekipom zagrebačkog Vjesnika i državnom reprezentacijom, postigao planetarne rezultate.

Svojom predanošću poslu, stalnom edukacijom i upornošću, Tonko Vukušić, otac narodnog heroja, zrakoplovca, Mirka koji je svoj život položio na oltar domovine na zadatku kod Otoka, jedinstven je primjer čovjeka koji je unatoč životnim nedaćama pokazao kako se voli svoje, svoj grad, svoj klub i na kojeg se mogu i trebaju ugledati mladi naraštaji.

Ovo su slike kad su oni taman došli u Međugorje, i oni redovito svake godine onda stave takav švedski stol sa svime i svačime.
To da su tek došli se vidi već po činjenici da igrači stoje i praktički samo isprobavaju neka jela, a dok normalno jedu ne treba posebno objašnjavati da sigurno sjede.

A kad ovaj kaže jelovnik, misli na jela koja će ubuduće jest svaki dan za doručak, ručak i večeru. I tada sam gotovo siguran da oni jedu bez prisustva ostalih, i tada sigurno nema prstaca i ostalih jela koje ne smije biti(gotovo sigurno ni alkohola, kojeg isto gore vidimo).