SUNOVRAT NOGOMETA FINANCIJSKI KRAH PRVOLIGAŠKIH KLUBOVA MOGAO BI SE U VELIKOJ MJERI ODRAZITI NA BUDUĆNOST NOGOMETANJA U HRVATA
Konobari u kopačkama
Ponedjeljak. Malo iza 15 sati. Trening jednoga hrvatskoga
prvoligaša. »Treneru, oprostite što sam zakasnio.
Nisam nikako mogao stići ranije. Smjena mi završva u 15 sati,
ali u kafiću je bila nevjerojatna gužva pa me šefica nije mogla
ranije pustiti. Probat ću za subotu promijeniti smjenu i doći na
utakmicu. Samo... Pitanje je što će biti sljedeći tjedan. Znate,
radim u popodnevnoj smjeni pa ću moći trenirati samo ujutro. Tek toliko
da znate. Jebiga...« Groteska, šala ili surova stvarnost i
budućnost hrvatskoga nogometa?
Trener
»Dinama« Kruno Jurčić još uvijek može graditi
trenerski autoritet na sitnim ili krupnim nestašlucima Sammira i
društva, čak i sanjati pobjedu na Santiago Bernabeuu dokle god u
svlačionici bude imao igrače, mjesečna primanja kojih dosežu vrtoglavih
465 tisuća kuna. Nogometaši »Karlovca« u životu nisu
i neće zaraditi te novce. Uostalom, mjesecima na njihov račun nije
sjela ni jedna jedina lipa. Minule subote odbili su putovati u Rijeku,
pitanje je hoće li iduće subote putovati u Pulu. Istodobno, njihovi
kolege u »Šibeniku« na današnjoj će
konferenciji za novinare službeno objaviti svojevrstan ultimatum Upravi
i zatražiti isplatu najmanje dviju zaostalih plaća, jer u suprotnom
iduće subote neće istrčati u utakmici s »Hajdukom«. Voda je
očito došla do grla. Je li ikoga briga? Nogometaši
»Šibenika« i »Karlovca« su krajem
listopada demonstrativno sjeli na travnjak stadiona na Šubićevcu
taman kad je glavni sudac označio početak utkmice, misleći da će se
valjda netko zamisliti nad njihovim sudbinama. Grdno su se
prevarili.
Članak 23.
U redu. Mnogi su hrvatski prvoligaški igrači preplaćeni za ono
što pružaju na terenu, ali sve je više onih koji su zbog
neispunjenih obveza svojih poslodavaca na rubu egzistencije. Uzmimo
primjer jednog ispodprosječnog hrvatskog prvoligaškog igrača u
statusu obrtnika s netto primanjima od 12 tisuća kuna mjesečno, koji
mjesecima ne dobiva plaću. Dakle, bez obzira zaradi li ili ne svoju
plaću, dužan je državi na račun davanja (mirovinsko, zdravstveno...)
svaki mjesec platiti otprilike tri tisuće kuna. Umjesto da mu svaki
mjesec ostane na raspolaganju devet tisuća kuna, on mjesečno odlazi u
»minus« od tri tisuće kuna. Računica je jasna. Njegov račun
za deset mjeseci nije deblji za 90 tisuća kuna, nego kraći za 30, ne
računa li se zatezna kamata od 15 posto na račun neplaćenih doprinosa.
Članak 23. financijskih kriterija Pravilnika o licenciranju klubova pod
okriljem Hrvatskoga nogometnoga saveza kaže da »tražitelj licence
mora dokazati da na dan 15. ožujka godine koja prethodi licenciranoj
natjecateljskoj sezoni klub nema dospjelih obveza prema svojim
zaposlenicima i državi – kao što su doprinosi i porezi, a
u odnosu na ugovorne i zakonske obveze prema svojim
zaposlenicima«. Da se netko u HNS-u dosljedno pridržavao
kriterija o licenciranju ne samo da »čuvena« Liga 16 nikad
ne bi zaživjela u stvarnosti, već je upitno bi li itko osim, recimo,
»Dinama«, stekao pravo natjecanja u Prvoj HNL i bi li ista
kao takva uopće postojala. Naravno da u trenutku izdavanja
prvoligaških licenci većina klubova Prve HNL nije ispunjavala
financijske uvjete, ponajprije glede nepodmirenih obveza prema
igračima. Svi, međutim, već odavno znaju da su i
|
Ultimatum Šibenčana: Dvije plaće ili ništa od nastupa protiv Hajduka
Nema mira među prvoligaškim klubovima. Nakon što su
igrači »Karlovca« odbili putovati u Rijeku zbog dugovanja
kluba prema njima, nešto slično najavljuju i igrači
»Šibenika«. Oni su za danas u podne zakazali
konferenciju za novinare na kojoj će javnost upoznati sa situacijom u
klubu. Šibenčani su, naime, posljednju plaću primili za studeni
2010. godine! Na »pressici« će obznaniti svoj zahtjev,
traže da im klub isplati najmanje dvije zaostale plaće od ukupnog
dugovanja. U protivnom neće istrčati u subotnjem dvoboju s
»Hajdukom« na Šubićevcu. (T. B.)
|
grači hrvatskih prvoligaša uoči izdavanja licenci masovno
potpisivali kojekakve obrasce na kojima su stajale preko noći
»korigirane« obveze njihovih poslodavaca. Oni isti koji
danas u znak protesta u sjedećem položaju dočekuju prvi sučev zvižduk
ili uopće ne putuju na utakmice. Nek' se
zna.
Glave u pijesku
Odgovorni u Rusanovoj su po običaju zabili glave u pijesak, ni malo ih
ne dira što svaka javna nogometna manifestacija počne i
završi skandiranjem »HNS pederi, nogomet ste
sjebali«. Oni uživaju u plasmanu hrvatske nogometne
reprezentacije na EURO, broje UEFA-ine eure i održavaju neodgodive
sastanke širom Europe, daleko od gliba u kojemu tovari hrvatski
nogomet. Ništa čudno. Vrhuška Hrvatskoga nogometnoga
saveza već godinama interes za lokalno pokazuje neposredno uoči
redovnih izbornih skupština HNS-a ili uslijed rijetkih
alarmantnih situacija kada, uslijed velike Štimčeve revolucije,
traje bespoštedna borba za svaki glas u najvišem tijelu
krovne organizacije hrvatskoga nogometa. Čim je rezultat na izbornom
semaforu pokazao pobjedu Markovićeve Vlade, a napori oporbenjaka
»ugušeni« masovnom smjenom
»neposlušnika«, Rusanova je digla ruke od domaće
scene, po običaju »velikodušno« prepustivši
apsolutnu autonomiju u radu Udruzi prvoligaških klubova, koja ni
na što bitno ne može utjecati. Onoga trenutka kad je splasnuo
otpor Ligi 16, a prvoligaške se licence počele dijeliti
šakom i kapom počela je još jedna epizoda o sunovratu
hrvatskoga nogometa. Epilog? Dva kola prije kraja jesenskog dijela
sezone većina prvoligaških klubova ne zna hoće li zatvoriti
financijsku konstrukciju i uspjeti završiti tekuću sezonu, zbog
čega će prostačka krilatica hrvatskih navijača dobiti konačnu potvrdu.
Pritom, naravno, nitko ne mari za jednog »malog«
nogometaša »Karlovca«,
»Šibenika«, »Varaždina«..., koji će,
danas ili sutra, početi zarađivati za život kao konobar. Oni labilniji
možda će pribjeći lakšem načinu zarade u Hrvata, posuditi novac
od kamatara, otići u prvu kladionicu, sve staviti na poraz svoje
momčadi i u subotu »sasvim slučajno« skriviti jedanaesterac
iz kojega će protivnik postići pobjedonosni pogodak, a onda napuniti
kolica u supermarketu i ostatak lako zarađena novca trošiti
onoliko dugo dok na njegova vrata ne zakucaju istražitelji USKOK-a. A
onda pravac Remetinec... U najcrnjoj varijanti. U onoj ne odveć
perspektivnoj, ali kudikamo poštenijoj, sve će rjeđe trenirati i
sve češće trčati »počasne« krugove oko stolova s
tacnom u ruci i moliti Boga da u njegov kafić, prije ili kasnije,
svrati maksimirski boss Zdravko Mamić i nagradi ga bogatom
napojnicom...
Bit ćemo prvaci iduće godine.....fenix369-Kad mi srce stane kucatMoja dusa tad ce ostatNa tom mjestu ispod stijenaZa sva vremena