Pardon my french, ali jebem vas svih. Konstantno nadrkani, samo u modu za svadjanje, raspravljanje, kurcenje - a bez ikakve konstruktivne crte, ili, ne daj boze da netko prizna da je u krivu.

Cinjenice, malo banalizirane, ali u grubo 95% tocne, su kako slijedi:

- Dinamo je velik klub u regiji, iako je njegova velicina prije 1991, malo prenapuhana. Nakon 1991. ta velicina raste (prica o velikim ribama i maloj bari), no klub u zadnjih 20 g. rapidno gubi ikakav šarm, purgersko gospodski štih koji je imao. Broj regularnih i ne-režiranih naslova u zadnjih 20 g. se da nabrojati na prste jedne ruke, ako i toliko. Današnji moment karakteriziraju dvije stvari - jedna je činjenica da klub vodi čovjek koji bi u normalnom društvu ili bio doživotno u zatvoru ili bi tajna služba imala task force sa zadatkom da ga spremi u zatvor (svaka slicnost sa stvarnim eventima i ljudima je slucajna), a druga je činjenica da se to nitko ne trudi pretjerano niti sakriti. Svako opravdavanje, apologetizam i žmirenje na jedno oko u vezi te situacije je prodvanje guzice, casti, dostojanstva i legalizma - sve za par titula i pobjeda nad Hajdukom.

- Hajduk je velik klub u regiji, s razlikom sto njegova velicina od 1991. g. pada. Od silne velicine ostala je samo publika i ime, no i Nottingham Forest, Carl Zeiss Jena i Ferencvaros su bili veliki klubovi, a znamo kako su zavrsili. Mora im se priznati nogometna avangardnost 70-ih, no ne bi bilo lose kad bi si bar netko od navijača priznao da ne samo da više nisu faktor van Hrvatske, već da ne izazivaju respekt ni 300m od stadiona, kamo li na nekom gostovanju. Da se razumijemo i Hajduk bi bio u istom brodu kao i Dinamo, no potrefilo se da su prvih 10 godina dinamovci imali ultimativnog režisera na celu u liku predsjednika države, a slijedecih 10 godina jednostavno jačeg mafijaša. Trenutnu situaciju karakterizira sposobnost navijaca i simpatizera kluba da nalaze opravdanja za svaki postupak uprave vezan za klub iako je povijest (a ona je sjajna uciteljica) pokazala da je svakim potezom klub spusten korak nize. Takodjer, klub je socioloski fenomen i utoliko sto su njegoi simpatizeri u stanju dati familiju, ženu, posao, lovu, prvorođeno dijete i sve organe za klub. Nekima je to simpaticno, ali nacelno je to sindrom krajnjeg mentaliteta kruha i igara, cesto vidljiv u J. Americi, gdje je sirotinji uspjeh kluba sve, posto u ni jednoj drugoj sferi ionako nema sanse da ce se ista pomaknuti na bolje.

- Rijeka je ima svoje mjesto kao jedan do rijetkih standardnih klubova u jugo-ligi i na račun svojih euro-blijeskova u 80-ima.  Problem je sto svi dalje maze glanseve na pozutjele novine s izvjestajima s tih utakmica, a od proslosti se bas i ne zivi, iako neki HNL klubovi pokusavaju. Ogledni primjerak je u paragrafu iznad. Postovanja vrijedno je to sto je klub fakat izbjegavao nogometnu kuhinju i javno se protivio sistemu u 90-ima, no naslovi iz 00-ih su regularni otprilike kao i 90% svih naslova u HNL-u i kupu. Takodjer, ne bi bilo lose da se moji Rijecani spuste malo na zemlju, cisto radi sebe. Novi projekt je fascinantno razradjen, ne izgleda pijano milijarderski, ali posto je to bas to sto sama rijec kaze - projekt - rezultate nece dati odmah niti ce oni biti 101% zajamceni, tako da ce svima biti posebno slatko naguziti i ismijavati onoga tko se sada bahati.

- Osijek ima najbolje forumaše na sportnetu, jedini topic di ima samokritike, zajebancije na svoj račun i humora koji nije brdsko-kamenjarskog tipa.

- Split je digao izraz "zažmiriti na jedno oko" na neku visu razinu. To sto splitovci rade vezano za braću Žužul je već žmirenje na oba oka i trčanje preko autobahna. Kao i Dinamo i oni su izgubili nekadašnji šmek, a s time i stare simpatizere tip Ćiće Senjanovića. Nije klub trebao ostati kvartovsko luzerski, ali nije trebao ni doci u sadasnju poziciju toliko na toliko mutan nacin. Tj. nije to ni mutno...kod mutnog su neke stvari upitne, ovdje nisu, sve je jasno.

- Istra ima istu situaciju kao i Rijeka sto se tice polijetanja. Lani i preklani su se tako razbahatili da sam ja pomislio da su svi naglo dobili poremecaj licnosti i bianco cek od Mansoura bin Zayeda.

- reprezentacija je smijesna, a takva je bila i prije, uglavnom. Uspjesi su dosli na racun zbilja velike kvalitete pojedinaca, ali i tada je repka bila samo sredstvo robo-novcane razmjene i interesna igračka. Sada je jos otvorenije takva. Nogometno gledano, imamo zvijersku utakmicu u prosjeku jednom na 10-12 utakmica. Sada, ako se bas potrefi da je to na nekom natjecanju - ko bog. Isti taj prosjek zvijerskih utakmica nas drzi, za cudi bozje, u top 10-20 repki vec dugo. Prava istina je da se svima mogu desiti kiksevi, da svi danas igraju nogomet i da je lopta okrugla, ali da mi nismo ni priblizno toliko bitan faktor koliko si utvaramo. Cak i individualno, posto stvaramo (uglavnom) igrace koji su i dalje u tom kalupu onih iz 1998. Problem je samo u tome sto je nogomet otada otisao nekoliko stepenica naprijed, a mi jos cekamo lift.

- HNS je predmet na Akademiji, smjer režija.

- igranje nogometa u periodu 1995-1999 u dresu reprezentacije je sva strucnost potrebna da budes prvi pick za bilo koju nogometno tehnicko sportsku funkciju na Balkanu.