UDRUGA Naš Hajduk jutros je otvorenim pismom udarila na HNS i predsjednika Davora Šukera. Zamjera mu štošta ta navijačko-upravljačka struja splitskog kluba, a to i nije neka strašna novost. Strašno je, međutim, ono što se danas događa Slavoniji koja se bori s katastrofom biblijskim razmjera. Poplave su odnijele živote i sve ono što su ljudi u svojim životima stjecali. Mnogi od njih nisu ni imali previše. Slike potopljene Slavonije, razrušenih kuća i konvoja humanitarne pomoći bolno podsjećaju na devedesete. Podsjeća nas na to i solidarnost i zajedništvo kojim Hrvatska brani svoje domove i sugrađane. Tu nema mjesta za podjele, na one koji dali više i one koji su dali manje. Na one koji su svoje donacije objavili i na one koji su u Slavoniju krenuli bez tagiranja i fotkanja za Fejs.

I najmanja pomoć ogromna je izbjeglom djetetu koje dobije igračku i poruku ohrabrenja od svog vršnjaka iz drugog dijela zemlje. U Slavoniji je 15 tisuća ljudi napustilo svoje domove i uistinu im malo znači je li utakmica Dinama i Hajduka upisana 3:0 ili 1:0, tko je kriv za prekid i je li Zdravko Mamić lažni branitelj s uredske fotografije. I Index, eto, mjesecima pokušava otkriti koliko nas košta organizacija jedne Mamićeve utakmice, uz silu vodnih topova i zračne mašinerije. Pitanja smo adresirali na prave adrese. 

Iznenadilo nas je stoga pismo koje smo jutros primili iz udruge Naš Hajduk, a još više što ga je potpisao predsjednik Žan Ojdanić, legenda s Hajdukove tribine još od 80-ih i dobitnik brojnih Torcidinih i Hajdukovih priznanja. On dobro zna kako se hrabro njegova Torcida borila u stvarnim ratovima, i stoga bi trebao znati da nije vrijeme za još jedan, "izmišljeni" rat. On zna kolika može biti i jest snaga navijačkog tijela - kada se pravilno usmjeri. Torcida ne bi smjela biti samo Hajduk. Ona se mora okupiti i kada propada splitski škver, kao što su njezini članovi proteklih dana ujedinili u prikupljanju pomoći za Slavoniju.

Apsolutno razumijem frustraciju hrvatskog navijača zbog stanja u nogometu, kao što razumijem njihovu ogorčenost zbog bahatog ponašanja predsjednika Davora Šukera. Voljela bih, međutim, da sam u njihovom pismu pročitala i nešto ohrabrujuće i konstruktivno za ljude kojima se obraćaju. Nešto što će im pomoći više od usporedbe mulja njihovih kuća sa "smrdljivim HNS-om". Voljela bih i da sam vidjela što im je odgovorio HNS na njihovu konstataciju da im Slavonija nije bitna jer tamo nema profita. Ne razumijem što su zapravo htjeli postići i traže li uopće odgovor - jer ga od HNS-a službeno nisu tražili. 

HNS će, kazali su nam jutros, pomoći Slavoniji u organiziranoj akciji svojih članova, partnera i igrača. Iznenadilo bi nas da je drugačije, pa o tom pitanju zapravo nismo ni razmišljali. Ne razmišljamo ovih dana previše ni o "spodobama koje su okupirale hrvatski nogomet", "ni o milijardama koje su zgrnuli". Razmišljamo i pišemo o tome već godinama i u okviru naših mogućnosti, a ponekad i preko toga, spremamo ih na mjesta gdje pripadaju. To sigurno nije Slavonija, ne danas. "