obavezno pročitati:
Kako se u Zadru postižu golovi rukom, uhom, jajima…
Kako je krenulo u Zadru će se utakmice moći dobivati jedino ako Štimac tako odluči. U tri domaće utakmice trener Zadra Igor Štimac, nogometna siva eminencija i bivši nogometni izbornik niti jednu utakmicu nije dobio bez sudačkih pogreški. Rekao bi slobodoumni Mateo Beusan ti golovi su bili produkt „slobodnog sudačkog uvjerenja“. Kakvo god to „uvjerenje“ bilo mi smo ipak uvjereni da su te stvari sve osim slučajnosti. Zadar je na svojim Stanovima apsolutni vladar i zanimljivo je kako se slobodna sudačka uvjerenje uvijek idu u korist Zadra. Nikada se pogreška nije desila na strani protivnika ovog malog ali snažnog sportskog kolektiva. Zadar je klub kojem svojim mudima opstojnost jamče Božo Kalmeta iz sjene , veletrgovac ribom, medijima i nogometašima Reno Sinovčić te odnedavno Igor Štimac glavom i bradom.
Vratija se Štimac di je bija? Di je bija da je bija stvorio si je opak stroj kojeg je upalio u već propalom, posustalom i ugaslom Zadru, a taj stroj radi na sudsku konjsku snagu i niko ga za sada ne može zastaviti. Krenimo redom iako reda kada je nogomet u pitanju u HNL-u nema. Jedino što je redovno je to da je Dinamo prvi, da je Hajduk sjeban, da Osijek ima više sudaca nego cijela Hrvatska uključujući i dijasporu te da se Rijeka ufurava da će u ligu prvaka. Istra 1961, mali seoski klub s nekoliko ambicioznih navijača, predsjednikom koji bi se jebo da mu ne uđe te trenerom koji je ljut na cijeli svijet pokušava preživjeti i glavinja u mulju kojeg je potakao Zdravko Mamić, a kojem je jedini oponent Igor Štimac.
E sada u tom i takvom okruženju Zadar kojeg je prije Štimaca vodio „dedek Ćiro Blažević“ postaje neosvojiva kula, njegovi igrači imaju posjed lopte oko 20 posta ali rasturaju, deru, ubijaju, daju golove ko sumanuti, a ništa ne primaju. Igraju dečki Igora Štimca i rukama i nogama i niko im ništa ne može. Kako je samo majstorski Krstanović dao gol iz penal protiv Istre 1961. Terkeša su tada srušili Bastos i Gregov ili obojica ili samo jedan od njih sada nije ni važno, važno je da je Istra 1861 igrala do kraja s deset igrača i da je Zadar i tada imao posjed lopte manji od protivnika. A kako je tek hrabro Jure Jerbić lupio šamarčinu lopti u utakmici sa Slavenom i uvalio je u gol. Protiv Osijeka pao je Ivan Pešić a sudac je odmah shvatio da se radi o penalu, Čirjak je svladao Mikulića i sve je ponovno moglo krenuti iz početka.
Jak je Zadar, jako nogoimetno uporište, nemaju doduše ništa ali imaju Igora Štimca, imaj legendarnog Šticu koji buši tamo ni gdje burgija neće. On je vrijedniji od love, pogotovo kada se zna da je primjerice Ivan Krstanović otišao kod njega igrati za klikere. Pretpostavljamo da mu je Štico osobno mogao garantirati bar pet penala do kraja prvenstva, a to je priznati ćete za jednog napadača u njegovim godinama više nego primamljiva ponuda. Kada tamo neki nadobudni Malezijac, Kinez, Kazahstanac bude kupovao napadača rado će odriješiti kesu za igrača koji je u „jakoj“ Hrvatskoj ligi postigao sedam-osam golova. Zašto ne? Kako oni mogu znati da je Krletu sve asistencije namjestio junak naše priče Igor Štimac-Štico. Današnji Zadar za razliku od onog kojeg je vodio Ferdo Milin je „hrkljuš ekipa“, otimači izgubljenog kovčega, a ako negdje postoji pravda onda će ona kad-tad zakucati na vrata Stanova, onda kada se bude dijelio raspored za utakmice Druge lige za sezonu 2015/2016. (Nenad Marjanović Fric)