I usput receno, Bjelici je stvarno vazno da napravi nekakav iskorak i moguce cak osvoji naslov sa Osijekom, jer dojam je da mu je cijela trenerska karijera prozeta sa "skoro".
1. Skoro je sa Lechom osvojio naslov.
2. Skoro je sa Dinamom osvojio dvostruku krunu 2x, ali mu Rijeka nije dala.
3. Skoro je sa Dinamom napravio nevjerojatnu senzaciju i osminu finala LP, a umjesto toga je kao 3. nositelj grupne faze zavrsio 4. sa 5 bodova bez proljeca.
4. Skoro je sa Dinamom napravio senzaciju sa Benficom i cetvrtfinale EL, ali nije nego je to ucinio Krznar/bracek godinu poslije
5. Skoro je sa Osijekom prosle godine osvojio naslov.
6. Skoro je sa Osijekom ove godine dosao do finala kupa.
Normalno glupo je ovako na papir pomalo staviti sve ove (ne)uspjehe, jer apsolutno se mora uzeti u obzir da je preuzeo Dinamo koji je izgledao kao prebijena kokos i u prvenstvu, a kamoli Europi.
Mora se spomenuti da je sa Dinamom prvi probio junf proljeca poslije 50 godina, a hrvatskog nogometa poslije 23 godine,i da iako je skupina bas jako bila prolazna, a on ispao od YB sto realno nismo trebali u LP, da to nisu za nas DInamovce male stvari. Ako radi niceg onda psihicka barijera.
Treba rec i to da smo izgledali u Ligi prvaka, osim zadnje dvije utakmice, sjajno. Zadnje smo tako izgledali jedino sa bracekom i pobjedom nad Arsenalom i dvije guste tvrde utakmice sa Olympiakosom gdje u nijednoj nismo zasluzili poraz, ali jebi ga "skoro".
Ali sve ovo spominjem jer me iritira da je sve crno ili bijelo. Ili je netko trenerski bog krist isus, ili je totalni klosar. Nema vam sredine. Bjelica je ocito dobar trener koji je jasno digao svaku ekipu koju je trenirao pocevsi od Dinama prije sad vec 4-5 godina, ali rezultatski je tu jako puno "skoro", a rekao bi i nekih neuspjeha.