Ne znam, koliko god Hajduk ove sezone bio dobar, i koliko god stoji činjenica da je bio u igri za naslov praktički do samog kraja, osobno niti u jednom trenutku nisam imao dojam kako su Splićani definitivno u utrci. Stalno su nekako pleasali između ispadanja iz borbe i ponovnog vraćanja nade, nedostajali su ta pobjeda ili dvije kojima bi se konačno priključili vrhu.
Iskreno, Hajduk sam iz borbe isključio još tamo jesenas nakon samo jednog osvojenog boda u utakmicama sa Šibenikom, Goricom i Slaven Belupom. Tad je došla i smjena trenera, i sve mi je nekako izgledalo da će Splićani i ove godine, iako nedvojbeno jači nego prošlih sezona, bitku za naslov promatrati sa sigurne udaljenosti. I onda je došao novi trener, pa ta famozna utakmica na Rujevici, i tu je Hajduk prvi puta izbjegao pad u veliki bodovni zaostatak za vrhom. Ta utakmica bila je možda i prekretnica sezone, jer odmah potom slavili su Splićani i na Maksimiru, i odjednom su s tih šest bodova na gostujućim derbijima vratili nadu da je možda to 'ta' sezona.
Međutim, kad je trebalo nadograditi te pobjede i napraviti još taj jedan dodatni korak kojim bi u potpunosti uhvatio priključak, Hajduk je zakazao. Remi s Osijekom prije stanke, a posebno novi poraz od Rijeke na Poljudu ponovno su udaljili Bile od vrha. Tu je ponovno izgledalo kako je Hajduk ispao iz utrke, i tako je bilo sve do onog drugog poljudskog derbija s Dinamom, gdje je pobjeda bila imperativ. I opet je Hajduk dobro reagirao u takvoj situaciji, što se ponovilo i u ovoj zadnjoj utakmici na Rujevici.
Na osnovu viđenog, nekakav je zaključak da su Hajduku ove sezone najviše odgovarale one utakmice prije kojih je već bio gotovo otpisan iz borbe za naslov, gdje je morao pobijediti i gdje nije imao previše prostora za kalkulacije. To su utakmice (dvaput na Rujevici, na Maksimiru, drugi splitski serbi protiv Dinama) u kojima su Splićani prikazali možda i najbolje igre ove sezone. S druge strane, kad se nudila prilika za potpuni povratak u igru, Hajduk je bio nekako nedorečen, nije uspijevao napraviti taj dodatni korak.
Netko će reći da je prvenstvo izgubljeno na 'malim' utakmicama. Kad se pogledaju rezultati, takvo razmišljanje definitivno ima uporište, no nije realno očekivati da će Hajduk bez greške odrađivati sve takve dvoboje, to ne mogu ni momčadi koje su puno dominantnije u svojim prvenstvima. Ne treba svaku utakmicu protiv lošije momčadi koja se nije pobijedila zvati kiksom. Uostalom, sve momčadi s vrha ove su sezone prosipale bodove u 'malim' utakmicama, pa ne treba tu tražiti razlog zašto na kraju Hajduk neće biti prvak.
Po meni, Hajduk je ostao kratak prije svega zbog lošeg učinka u domaćim derbijima s Osijekom i Rijekom, tu je osvojen samo jedan od mogućih 12 bodova. Sve ostalo odrađeno je dobro, s amplitudama koje su tokom sezone normalne, a gostujući derbiji odrađeni su i više nego dobro, iznad svih očekivanja. Može se, naravno, razgovarati o tome što je Hajduku nedostajalo protiv Osijeka i Rijeke na Poljudu, ima tu dosta razloga, ali moj je dojam da je na kraju sve rezultat objektivne kvalitete. Mogao je Hajduk u tim utakmicama sigurno uzeti više, po igrama je to vjerojatno i zaslužio, no isto tako mogao je i uzeti manje na gostujućim derbijima, gdje ga je karta išla. Uglavnom, sve se to na kraju nekako izniveliralo.
Ukratko, iza Hajduka je dobra sezona, sezona u kojoj je napravljen veliki iskorak. Žal za titulom, naravno, kod navijača postoji, to je normalno, no glupo bi bilo reći da je Hajduk nešto propustio i da je prokockao veliku šansu, budući da su Splićani praktički cijelu sezonu 'kaskali' za vrhom.