Dinamo i Hajduk si mogu dozvoliti investicijske cikluse bez da se previse boje sta ce biti 

Dinamo je imao par sezona sa pojacanim crpljenjem novca iz kluba, slabijom prodajom igraca i slabijim prihodima od eurokupova

Da bi odrzali razinu konkurentnosti, zaduzili su se kod dvije poslovne banke i to za ozbiljni novac...naoko, tko bi dao Mamicu pare, nitko jelda...pa, ove banke nisu ni trepnule, jer tu nekog rizika nema...Dinamo na lageru ima gotovih igraca i talenata, to je imovina koja moze pokrit 3 godisnja budzeta...odlican potez Dinama, jer je zadrzao konkurentnost, bez cega ne bi bilo ni Tottenhama ni Atalante

Hajduk nema toliki igracki kapital, ali ga ipak ima...Krovinovic, ajde, mozda je malo preskup, ali nije to toliki rizik...igrac kojeg mozes sutra prodat za pare za koje si ga doveo i dao mu za placu...o Livaji da se i ne govori...no, nije igracka imovina najveci Hajdukov kapital, nego je to najveci potencijal koji Hajduk ima medju konzumentima nogometnog proizvoda...zato se ne mora brinuti da nece nekako izgurati sezonu i izboriti makar Europu

Ostali klubovi ovise ili o posudbama iz Dinama ili o svojim investitorima, i daj Boze da bude sto vise investicija

Neće tribat prosit, dogradonačelnik je okorjeli sektaš, namirit ćemo se od vas redikula iz metropole kad van komunalci budu pisali kazne u trajektnoj.🤣

Ja taman tia čestitat Hajduku na decimi, a ti to tako!

Reci ću te tatti pa si ti ovo napisao sad i  vise nikad!

ma sve ok, očekiva sam nešto glupo al ne opet ovoliko 🤡

Treba baratati činjenicama ili barem ublizu poznavati strukturu prihoda klubova pa onda pričati o samoodrživosti, preživljavanju od prodaje igrača itd.

Većina ako ne i svi klubovi iz naše lige najveći postotak prihoda imaju od prodaje igrača i onih prvih 3-4 kluba što se domognu kvalifikacija ili slučajno uđu u grupe Europskih natjecanja (tu ću isključit Dinamo jer oni u zadnje vrijeme dođu i do proljeća u Europi, a grupe su im pravilo) imaju nešto od nagrada UEFE.

Normalno da je struktura svake godine drugačija, ali kada se uzme prosjek nekog perioda svede se to u 5%+-.

Dinamo: 55% transferi, 28% nagrade od UEFE, 7% sponzori, 6% grad Zagreb, 2% ulaznice, 2% marketing i medijska prava

Hajduk: 43% transferi, 17% marketing i medijska prava, 13% ulaznice, 13% sponzori, 9% nagrade UEFE, 4% grad Split, manje od 1% donacije

Rijeka: 68% transferi, 14% nagrade UEFE, 7% grad Rijeka, 6% sponzori, marketing i medijska prava, 5% ulaznice.

U usporedbi s ligama u okruženju (BiH, Mađarska, Srbija, Slovenija), postotak prihoda od sponzorstava čini samo 20% udjela u ukupnim prihodima što nas među ovim zemljama svrstava na zadnje mjesto, dok smo po postotku prihoda od transfera na prvom mjestu. 

Samim time dolazimo do zaključka da je čitav HNL zasnovan na neodrživom sustavu jer 2 sezone bez velikog transfera ili 2 godine npr. Dinamu bez grupa nekog Europskog natjecanja znači strašne minuse u poslovanju. 

Marketinški potencijali su u potpunosti neiskorišteni (izuzev Hajduka, ali i to mora bolje), mala posjećenost utakmicama, opet izuzev Hajduka (iako i to može bolje), je zabrinjavajuća.

Tako da, nemojte sada pričati o neodrživim sustavima i ovisnosti o rezultatu i transferima, to je tako praktički otkad postoji liga.