Ako se do sada već nismo uvjerili kako je ova sezona, u najmanju ruku, čudna, onda bi nakon ovog kola trebali konačno prestati davati nekakve dugoročnije prognoze, analizirati rasporede, proglašavati favorite i otpisivati kandidate za naslov. Opet smo se uvjerili kako sve to vrlo brzo padne u vodu i kako situacija preko noći (ponovno) izgleda potpuno drugačije.
Najbolje se to ogleda u primjeru Rijeke. Prije početka prenstva niti su oni sebe gurali u prvi plan, niti ih je puno ljudi vidjelo kao kandidate za naslov, no odlične igre i rezultati u prvom dijelu sezone dale su do znanja kako se na Rijeku mora računati. Onda je, ipak, uslijedilo razdoblje lošijih igara i većina je pomislila kako je to kraj Rijekinih nadanja, kako je momčad Gorana Tomića ispala iz utrke. Ali, pobjeda na Poljdu, zatim slavlje protiv Slaven Belupa i sjajna utakmica s Osijekom u polufinalu Kupa, u kombinaciji s posrtajima ostalih kandidata za naslov, ponovno su vratili Rijeku u igru, štoviše, nisu rijetki oni koji su ih nakon plasmana u finale Kupa vidjeli i kao glavne kandidate na naslov, posebno zbog rasporeda koji 'na papiru' izgleda vrlo lijepo. I onda dođe taj Dragovoljac, Rijeka izgubi tri praktički već upisana boda, i krivulja se opet okreće prema dolje. U svakom slučaju, zapleta i proekreta koliko ti srce hoće.
Ništa puno drugačija situacija nije ni kad je Hajduk u pitanju. Kod Splićana je već normalno da se raspoloženje i očekivanja tijekom sezone nekoliko puta promijene. Od optimističnog ulaska u sezonu, preko šokantne eliminacije iz Europe, krize u prvenstvu i promjene trenera, pobjeda na Rujevici i Maksmiru koje su pokrenule niz dobrih rezultata, pa, konačno, do ovih nešto slabijih rezultata u posljednjim kolima koji su Splićene ostavili korak iza konkurenata.
Dinamo i Osijek tek su možda malo konstantniji od jadranskog dvojca, no i kod njih je priča 'toplo-hladna', ni oni nisu uvjerljivi. Taman kad pomisliš da su uhvatili ritam i psoložili stvari, dođe novi iznenađujući gubitak bodova i ponovno se javljaju sumnje. Pitanje je onda ima li više smisla u našem prvenstvu govoriti o kiksevima i gubitku bodova, jer očito je ova takva sezona, ako se nešto već toliko puta dogodilo, onda to više nije iznenađenje.
I zato bi se sada, na ulasku u posljednju četvrtinu prvenstva, stvarno trebali kloniti proglašavanja nekoga velikim favoritom, kao što ne bi trebali otpisivati bilo koga dok je matematički još u igri. A i više nego matematički je još u igri i Hajduk, i Splićani, premda s nešto osjetnijim zaostatkom, i dalje ovise sami o sebi, kao što je to slučaj s Dinamom i Osijekom. Rijeka je jedina koja, teoretski, ne ovisi sama o sebi, Riječanima ni sve pobjede do kraja sezone ne jamče naslov, iako u praksi i oni sve drže u svojim rukama. Dakle, imamo situaciju koja je za sportaše najbolje. Usprkos svim problemima i posrtajima u dosad šnjem dijelu sezone, svi i dalje ovise prvenstveno o sebi.