Kad govorimo o (ne)simpatijama koje Osijek izaziva kod onih koji ne navijaju za njega, ima tu dosta faktora. Osijek je uvijek, do ovog uzleta posljednjih godina, bio manje-više klub koji kod nikoga nije izazivao pretjerano negativne emocije (izuzetak su, naravno, Vinkovčani, no to je druga priča). Lijepa igra, prepoznatljiva škola nogometa koja je iznjedrila brojne reprezentativce, nenametljivi i širokogrudni slavonski mentalitet koji je 'neutralcima' prihvatljiv činili su ga klubom koji se barem, ako ništa drugo, mora poštovati. Nisu protiv njega previše imali ni navijači Dinama i Hajduka, budući da Osijek generalno nije bio prijetnja njihovoj dominaciji.
Naravno, jačanjem Osijeka i njegovim ulaskom u borbu za najviše pozicije, situacija se mijenja i normalno da rastu tenzije. Navijači Osijeka s pravom konstatiraju kako nisu više drugima toliko dragi otkad su postali opasan protivnik na terenu, no ipak bi trebali priznati kako i s njihove strane ima materijala koji podgijavaju ove tenzije. Konstantno pravljenje žrtve od sebe, potenciranje nepravednog položaja u odnosu na Dinamo i Hajduk i prikazivanje sebe nekakvim borcima protiv sistema koji samo gleda kako bi ih oštetio i zgazio na svakom koraku često ipak zna biti pretjerano, pa je logično da će to onda i izazvati nesimpatije u ostatku Hrvatske. Dovoljno je ponekad pročitati kako pišu osječki mediji, uz svo razumijevanje da oni ni ne mogu biti objekitvni po pitanju svog kluba, to stvarno zna izgledati smiješno. Naravno, osječka medijska mašinerija neusporediva je sa zagrebačkom i splitskom, ali ako već inzistiraš na borbi protiv nečega, onda ne bi trebao koristiti iste metode kao i oni protiv kojih se boriš.