Uvaženi kolega TO sam htio da napišeš. Valjda roditelji to citaju pa nek odvagnu, kaj je najbolje za njihovu djecu. Nogomet je prolazan, danas jesi, sutra nisi. 

Upisuju SG jer im se toleriraju izostanci.Ono što pod hitno treba zabranit,je igranje jednog djeteta za dvije dobne kategorije  u istom tjednu,kao i nastup nekompletne ekipe (manje od 11 igrača na početku utakmice ))a ne bi bilo loše čak uvjetovati i 2-3 zamjene i recimo da se još uvjetuje bar 1.poluvrijeme obavezno odigrati sa 11 igrača.Nije normalno  da utakmica pionira ili kadeta pa i juniora može početi sa 7 igrača dok vidimo da vrhunske  pripremljene ekipe seniora moraju izvršiti zamjene igrača koji daju sve od sebe tokom 60-70 minuta.

Tako se djeci nogomet može jedino zgadit,u ime viših interesa(oduzimanja bodova seniorima)jer u ovoj državi propis koji je donešen da se nešto poboljša,često bude kontraproduktivan zbog toga jer 10 drugih stvari koje su u direktnoj vezi nisu regulirane kako treba i nije mi jasno da nitko od ljudi koji donose  te propise  i ljudi koji vode klubove,ne može u svojoj glavi zamisliti kako izgleda  petnaestogodišnjak nakon 2x35 minuta natjeravanja sa samo 5-6 suigrača i to preko terena punih dimenzija,protiv kompletne ekipe sa 4-5 zamjena.Uostalom pitam se i kakav je to licencirani trener koji na teren izvede i započne  utakmicu sa 8-9 igrača dobi 15-16 ili 17 godina,a uz specijalistički pregled čak i 14godina.

Evo mogu i ja nešto napisati iz svog iskustva jer mi je sin i išao u sportsku gimnaziju i trenirao nogomet. U osnovnoj je bio odličan učenik i naravno odlučio je da se baš želi baviti nogometom izabrao sportsku gimnaziju, ja sam ga nagovarao na neku strukovnu školu jer bilo je stvari koje ga zanimaju i koje će npr. moći raditi nakon srednje ali ni čut.  Naravno 1., 2. srednje foliranja, nogomet,izostanci, pubertet i eto ti loših ocjena produžne i slična sranja. Sva sreća  nije pao razred ali onda smo supruga i ja odlučili ga prebaciti iz sportske u običnu gimnaziju a i on je malo sazrio pa je iskazao neke afinitete za fakultet i da popravi ocjene 3. i 4. srednje i da upiše neki fakultet. Nogomet je nastavio igrati i dalje ali definitivno je fokus na školi. Sva sreća da smo to napravili jer djeca nogometaši u veći slučajeva prolaze kao od kolege koji radi u skladištu pa i dosta gore. Roditelji prihvatite savjet i stavite školu u prvi plan a nogomet ako se dogodi super, jer djeca koja ne uspiju u toj dobi znaju jako zastraniti i dođemo do one za šankom "kakav sam ja talenat bio" a on na žalost propalica jer ništa ne zna, niti želi raditi jer se razočarao jako rano u životu

Mene to uopće ne muči i ako je i postavljeno neko pitanje to je više onako...odgovor mislim da znam,ali volio bi čut tvoje i druga mišljenja.

Najviše od svega ipak me muči što u nekim manjim sredinama nema neke  alternative nego bavljenju najvažnijom sporednom stvari na svijetu.Nisam zatucan za nogomet,ali jednostavno ne preostaje nego ta  borba s vjetrenjačama,jer  ne postoji neki drugi momčadski sport ili na kraju krajeva i individualni,a da dijete može samostalno otić na trening i vratit se s njega,ponavljam ,u manjim sredinama.Znam iz prve ruke da čak i lokalna vlast neije svojevremeno podržavala  osnutak u ovom slučaju rukometnog kluba jer se boje za rasipanje djece(i love) po klubovima,iako ptice na grani znaju kako se radi u postojećim klubovima.Svakom normalnom roditelju bi trebalo biti svejedno  jeli mu dijete vaterpolist,rukometaš ili nogometaš,doklegod se radi kvalitetno  i djeca nisu nečiji taoci.