VEDRAN ČOVIĆ: IGRAČI PREPOZNAJU SIMUNIĆEVU ENERGIJU I ŽAR ZA POBJEDOM

petak, 12 listopad 2007

Nakon prošlosezonskoga kraha s vizijom o ulasku u elitni razred hrvatskoga nogometa, klupska uprava drugoligaša iz Imotskoga najavljivala je primicanje tom snu i početkom ove nogometne sezone. Međutim, odlazak nekolicine ključnih igrača, učestale smjene trenera i dovođenje novoga igračkog kadra, mahom bez iskustva loptanja u boljim ligama ili klubovima, zacementirala je Imotski nakon osam odigranih kola na posljednje mjesto ljestvice 2. HNL. No dolazak Vjerana Simunića unio je svježinu u momčad koja je u nedjeljnomu derbiju začelja „razvalila" ekipu Slavonca iz Starih Perkovaca. Simunić gradi novi imidž kluba, a jednu od važnijih karika u igračkom smislu predstavlja vratar i kapetan momčadi Vedran Čović. Utakmica protiv Slavonca mu je, kako sam kaže, jedna od najtežih u karijeri. - Ne samo utakmica, već i cijeli taj tjedan iščekivanja u psihičkom i fizičkom smislu bio nam je jako težak. Pobjeda je bila imperativ, a visokih 6:1 u našu korist dovoljno govori o htijenju s kojim smo ušli u taj susret - ističe čuvar vrata Imotskoga. Za NK Imotski Čović nastupa već četvrtu sezonu zaredom, a kapetanska traka povjerena mu je tijekom nogometne sezone 2005/06. Igrao je Vedran za Imotski i ranije, a nogometni put počeo je u rodnomu Splitu. U Hajduku je nakon odrađenoga juniorskog staža potpisao i prvi profesionalni ugovor. A o kakvom vrataru je riječ dovoljno govori i podatak da je svojedobno nastupao za Jozićevu omladinsku reprezentaciju Jugoslavije. Međutim, oštra konkurencija među vratarima splitskoga kluba odvela ga je na posudbu u Jadran iz Kaštel Sućurca, da bi potom ponovno uživao dvogodišnji status prvoligaškog vratara u NK Dubrovnik. Put ga dalje vodi u Mosor, a nakon godinu i pol u daleku Dansku, gdje je s AB Kopenhagenom prošao dvogodišnje iskustvo. Ipak, najdulje se zadržao upravo u Imotskom - Sama činjenica da sam već šestu sezonu ovdje dovoljno govori o tome kako doživljavam ovaj grad i ljude. U potpunosti sam zadovoljan te je moja ljubav prema gradu i klubu svakim danom sve jača - kaže Čović ali i priznaje da mu jako nedostaju supruga Željka s kojom je u braku punih sedam godina te sinovi Marko i Roko, koji imaju svega dvije, odnosno pet godina. - Odem im kad god mi to mogućnosti dozvoljavaju. Teško je biti bez njih, tako sam blizu a ipak daleko - ističe 33-godišnji Splićanin na vratima Imotskoga. Prema ocjenama brojnih sportskih novinara i stručnjaka Čović je bio najbolji vratar Druge hrvatske nogometne lige u sezoni 2006/07. Rezultatsku krizu iz drugoga dijela prošle sezone, a koja se prenijela i na ovu, nije želio posebno komentirati. Žao mu je što treneri koji su stizali nakon Marija Ćutuka nisu uspjeli popraviti krvnu i bodovnu sliku momčadi, a posebno mu je krivo što Stanko Mršić u svojoj rodnoj grudi nije uspio „podići" momčad iz Gospina doca. - Stanko je veliki nogometni znalac koji je u klub došao u trenutku kad se momčad u potpunosti izmijenila i tražila novu igru. U svemu tome nije se baš najbolje snašao te nije uspijevao unijeti onu kemiju na relaciji trener - igrači koja je preduvjet za dobre rezultate - kaže Čović i dodaje kako je Vjeran Simunić u tome uspio odmah po dolasku. - Posložio je ekipu točno kako je trebalo i dao joj impuls koji je nedostajao. Simunić je veliki radnik i motivator koji na treninzima obrađuje svaki detalj nogometne igre, uspjevši se pri tome prilagoditi potrebama i mogućnostima igrača. U svakomu trenutku on točno zna što je pojedinom igraču potrebno na fizičkom ili pak psihičkom planu. Igrači naprosto prepoznaju tu njegovu energiju i žar za pobjedom te na utakmici pruže i više od svojih mogućnosti. Čović čvrsto vjeruje u dizanje forme svoje momčadi i razmišlja o sljedećim protivnicima. Svjestan je da će Imotski morati donijeti pokoji bod i sa gostujućih utakmica, dok se za one domaćinske ne brine. - Moram naglasiti da se dogodio veliki pomak nabolje u organiziranju i vođenju kluba unatrag nekoliko sezona, a navijači su naš dvanaesti igrač. Nigdje se u Drugoj hrvatskoj nogometnoj ligi utakmice ne posjećuju bolje od onih u Gospinu docu i to je najveći dobitak kluba. Čak i sada, kada rasipamo bodove, kao i tijekom cijele protekle sezone kada smo bili pravi hit, najgledanija smo momčad lige. O nogometu se priča i izvan stadiona i to je dobro. To znači da su ljudi prepoznali kvalitetu. Galantari su posebna priča i njihova nam je podrška neophodna. Opasku bih uputio samo na adresu gradskih otaca jer Grad bi svakako trebao potpunije podržati ovu ekipu - iskren je Čović. Na koncu ugodnoga razgovora, kapetana Imotskoga Vedrana Čovića upitali smo o osobnim ambicijama. - S obzirom na broj nakupljenih godina i nemam nekih posebnih ambicija. Ako se ipak ukaže nekakva prigoda... priznajem, volio bih barem jednu sezonu braniti u Hajduku. Ne zbog novca, već poradi ljubavi prema klubu u kojemu sam počeo igrati i koji se voli na neki poseban, neobjašnjiv način. Piše: Ante Lončar Foto: Branimir Boban

Blago vama s Vjeranom!

Ljudi moji...nemam baš dobrih vijesti za sve nas koji smo s Marsa. Naime, Marsa je jučer dotaknula dno u valjda svojoj cijeloj povijesti, da je bilo teško bilo je x puta, ali jučer je valjda puklo!

Na put nije otišlo više od pola momčadi (Karić, Švarić, Tadić, Ostojić, Princip, Krmpotić, Čamber, Kljajić, Sklepić) jer su konačno učinili ono o čemu smo pričali od početka prvenstva. Dečki NISU DOBILI NI KUNU već mjesecima i godinama valjda i jučer su odlučili reći dosta Mariću i sličnim likovima oko njega.

Tako da ne očekujete ništa od današnje tekme, ali i do kraja sezone i mislim da Marsa, nažalost tone na najniže grane. I mislim da se s pravom možemo bojati za budućnost kluba s tolikom tradicijom.
Ne znam možda je i bolje da se ispadne i valjda na taj način otjera tog lika Marića iz Marsonije! Pa onda iz početka.
To je sasvim solidna ekipa za drugoligašku borbu, ali bez kune ni ne mogu igrati bolje.
I ja bi volio biti predsjednik Marsonije, ali onda opet volio bi i voziti avion, no ako za to nemam sredstava ili kapaciteta - to onda i ne mogu raditi. Kao i svaka druga firma, ako ne možeš plaćati radnike - ne možeš ni upravljati s njima. I vrijeme je za odlazak, gosdpodine Mariću!

auuuu, znaci potponi raspad sistema,e znaci to je to od nas opet 5,6,7 komada, ipak su to nositelji igre!!!

a nista vidjet cemo se nagodinu u trecoj ligi,a ovo sto se desilo se trebalo davno prije desiti!!!

Trogir-Marsa 4:1

Cist gol sudac ponistio Imotskom kod rezltata 2:2!

Jel istra zavrsila 0:0???????????'

Moslavina-Vinogradar 3:0