"doktore" dalmatino, slusaj glas naroda a ne delegata, sudaca i ostale bagre hnl-a!!!!

sto se tice vjerana, ako ga tamo toliko volite eto vam ga dok je ziv,dao Bog da ostane kod vas vjecno, sami time ce spasiti puno klubova od ispadanja i puno nasih zivaca

ova žabokrečina kreće tek od 3. mjeseca. A sad je 12. mjesec. 4 mjeseca pauze

Vjeran Simunić spasio Kamen Ingrad. Vjeran Simunić probudio Zadar. Vjeran Simunić podigao Marsoniju... To je samo mali dio naslova koji su posljednjih godina punili sportske stranice tiskovina kada je riječ o ovom splitskom nogometnom treneru koji svoj kruh danas zarađuje kao strateg drugoligaša Imotskoga.

Uistinu, (ne)Vjeran Simunić jest ptica selica, ali svaki klub u koji dođe doživi rezultatski procvat. Manji ili veći... A broj klubova čije je boje branio, bilo kao vratar ili kao trener, više je nego impresivan. Igrao je Vjeran za Hajduk, i to u onoj zlatnoj generaciji osamdesetih godina prošloga stoljeća, zatim za Zagreb, Šibenik, Cibaliju, ali i za lisabonski Sporting. Prvi je Europljanin koji je zaigrao na nekom od japanskih travnjaka, da bi tek nakon njega Zemlju Izlazećega Sunca pohodili Gary Lineker, Toto Schilacci, Piksi Stojković i vojska drugih. Igračku je karijeru okončao u bh premierligašu Posušju, na pragu četrdesete godine života. Kroz 15 godina trenerske karijere Simunić je promijenio više od 20 klubova, a među njima su bili Hrvatski dragovoljac, Zadar, Cibalia, Marsonia, Segesta, Međimurje, Uskok, Mosor, Dugopolje, Čazma, Lipik, ali i bosanskohercegovački Čelik, Zrinjski i Drinovci. Odradio je i plodan komad sezone za jednoga prvoligaša iz Bahreina, odakle nosi i sjajne uspomene, budući da ga je na oproštajnoj utakmici prepun stadion ispratio ovacijama.

- Volim izazove - reći će Simunić koji je taj test opstanka u egzotičnoj zemlji, na stranom tlu, jeziku i vjeri, položio s odličnom ocjenom. Općenito za sebe misli da je prilagodljiv svim mentalitetima i kulturama, a istinski mu je izazov doći na vruću trenersku klupu kluba koji je već otpisan te ga poput Feniksa dignuti iz pepela. I u tome uglavnom uspijeva. U prilog toj tvrdnji govori i podatak da je smijenjen svega 2-3 puta, dok ga je u ostalim situacijama iz kluba „tjerao" izazov odlaska u nepoznato i neizvjesno. - Nogomet živim punim plućima, on mi je u krvi od rođenja i uvijek se dajem sto posto. Gdje god da dođem, postajem najveći navijač kluba - kaže ovaj trener sa rijetko viđenom sportskom drskošću. Onom pozitivnom, naravno.

Simunić je zasigurno i svjetski rekorder među trenerima, a po promjenama klubova u kratkom vremenskom rasponu. Tako je u vrijeme vođenja niželigaša Trnja dobio poziv iz Marsonije, koji je i prihvatio te je Brođane vodio cijelu jednu subotu(!), da bi već sutradan ponovno bio na klupi Trnja. Slično se događalo još u nekoliko navrata, kada bi u svega sedam dana vodio dva kluba, i to u dvjema državama. Zanimljivo je spomenuti i činjenicu da je u vrijeme europskih nastupa Kamen Ingrada napustio taj klub te se prihvatio (ne)moguće misije spašavanja Zadra iz elitnoga razreda hrvatskoga nogometa. Ipak, nije sve u njegovom bogatom i šarolikom sportskom životu prolazilo bez gorčine. - Najteže mi je bilo kada me je pokojni Spajić otpustio iz Dragovoljca. Klub sam preuzeo kad je bio posljednjeplasirani, a iz njega sam morao otići u trenutku kada smo dogurali do petoga mjesta, i to nakon poraza od Šibenika. Tada sam preuzeo Kamen koji se isto tako borio za opstanak. Na koncu cijele priče, satisfakciju sam pronašao u spašavanju Kamena od ispadanja, dok se Hrvatski dragovoljac ponovno srozao te ispao u niži rang. No, nisam u toj „privatnoj" pobjedi uživao, nisam takav čovjek - kaže Simunić.

I s Imotskim, klubom kojega trenutno vodi, Vjeran je dokazao kako je sposoban mlaku ekipu pretvoriti u kamen tvrdac, fajtera koji plijeni napadačkom igrom. - U Gospin dolac sam trebao doći i ranije no sprječavale su me neke administrativne zavrzlame. Imotska krajina je rasadnik nogometnih talenata pa tu s lakoćom radim. Znao sam da mogu dignuti ovu momčad koja je igrački oslabljena u odnosu na prošlu sezonu, a rezultati u posljednjih sedam kola, koliko sam u klubu, to i potvrđuju. U svlačionici i na terenu svi dišemo kao jedan, a to je temelj uspjeha. Kad ne bude tako, potražit ću „novu djevojku" - kaže čovjek koji se nigdje nije zadržao dulje od jedne sezone i koji za sobom ima više od tisuću službenih utakmica.

Nije ni čudo što je Simunić dobro ispekao trenerski zanat jer kalili su ga vrsni treneri bivše države, poput Mladinića, Osima, Jozića, Markovića, Barića ili Ivića. Za potonjega misli kako je uz Josea Mourinha jedan od najvećih nogometnih stručnjaka svih vremena, dok među igračima instituciju vidi u Peleu. Od domaćih igrača Vjeran najvećim „kalibrima" smatra Luku Modrića i legendarnoga Bernarda Vukasa.

Vjeran Simunić trenutno je pomorac na kopnu, a vrata brojnih klubova konstantno su mu otvorena. Iz Imotskoga vreba nove pustolovine, a zasiti li se nogometa, kaže, bavit će se strukom. Budući da je po zanimanju diplomirani ekonomist koji, usput rečeno, odlično barata engleskim i talijanskim jezikom, druga polovica životnoga vijeka možda mu donese nove, posve drugačije izazove.