Vjeran Simunić spasio Kamen
Ingrad. Vjeran Simunić probudio Zadar. Vjeran Simunić podigao Marsoniju... To je
samo mali dio naslova koji su posljednjih godina punili sportske stranice
tiskovina kada je riječ o ovom splitskom nogometnom treneru koji svoj kruh
danas zarađuje kao strateg drugoligaša Imotskoga.
Uistinu, (ne)Vjeran Simunić jest
ptica selica, ali svaki klub u koji dođe doživi rezultatski procvat. Manji ili veći...
A broj klubova čije je boje branio, bilo kao vratar ili kao trener, više je
nego impresivan. Igrao je Vjeran za Hajduk, i to u onoj zlatnoj generaciji
osamdesetih godina prošloga stoljeća, zatim za Zagreb, Šibenik, Cibaliju, ali i
za lisabonski Sporting. Prvi je Europljanin koji je zaigrao na nekom od
japanskih travnjaka, da bi tek nakon njega Zemlju Izlazećega Sunca pohodili
Gary Lineker, Toto Schilacci, Piksi Stojković i vojska drugih. Igračku je
karijeru okončao u bh premierligašu Posušju, na pragu četrdesete godine života.
Kroz 15 godina trenerske karijere Simunić je promijenio više od 20 klubova, a
među njima su bili Hrvatski dragovoljac, Zadar, Cibalia, Marsonia, Segesta,
Međimurje, Uskok, Mosor, Dugopolje, Čazma, Lipik, ali i bosanskohercegovački
Čelik, Zrinjski i Drinovci. Odradio je i plodan komad sezone za jednoga
prvoligaša iz Bahreina, odakle nosi i sjajne uspomene, budući da ga je na
oproštajnoj utakmici prepun stadion ispratio ovacijama.
- Volim izazove - reći će Simunić
koji je taj test opstanka u egzotičnoj zemlji, na stranom tlu, jeziku i vjeri,
položio s odličnom ocjenom. Općenito za sebe misli da je prilagodljiv svim
mentalitetima i kulturama, a istinski mu je izazov doći na vruću trenersku
klupu kluba koji je već otpisan te ga poput Feniksa dignuti iz pepela. I u tome
uglavnom uspijeva. U prilog toj tvrdnji govori i podatak da je smijenjen svega
2-3 puta, dok ga je u ostalim situacijama iz kluba „tjerao" izazov odlaska u
nepoznato i neizvjesno. - Nogomet živim punim plućima, on mi je u krvi od
rođenja i uvijek se dajem sto posto. Gdje god da dođem, postajem najveći
navijač kluba - kaže ovaj trener sa rijetko viđenom sportskom drskošću. Onom
pozitivnom, naravno.
Simunić je zasigurno i svjetski
rekorder među trenerima, a po promjenama klubova u kratkom vremenskom rasponu.
Tako je u vrijeme vođenja niželigaša Trnja dobio poziv iz Marsonije, koji je i
prihvatio te je Brođane vodio cijelu jednu subotu(!), da bi već sutradan
ponovno bio na klupi Trnja. Slično se događalo još u nekoliko navrata, kada bi
u svega sedam dana vodio dva kluba, i to u dvjema državama. Zanimljivo je
spomenuti i činjenicu da je u vrijeme europskih nastupa Kamen Ingrada napustio
taj klub te se prihvatio (ne)moguće misije spašavanja Zadra iz elitnoga razreda
hrvatskoga nogometa. Ipak, nije sve u njegovom bogatom i šarolikom sportskom životu
prolazilo bez gorčine. - Najteže mi je bilo kada me je pokojni Spajić otpustio
iz Dragovoljca. Klub sam preuzeo kad je bio posljednjeplasirani, a iz njega sam
morao otići u trenutku kada smo dogurali do petoga mjesta, i to nakon poraza od
Šibenika. Tada sam preuzeo Kamen koji se isto tako borio za opstanak. Na koncu
cijele priče, satisfakciju sam pronašao u spašavanju Kamena od ispadanja, dok
se Hrvatski dragovoljac ponovno srozao te ispao u niži rang. No, nisam u toj
„privatnoj" pobjedi uživao, nisam takav čovjek - kaže Simunić.
I s Imotskim, klubom kojega
trenutno vodi, Vjeran je dokazao kako je sposoban mlaku ekipu pretvoriti u
kamen tvrdac, fajtera koji plijeni napadačkom igrom. - U Gospin dolac sam
trebao doći i ranije no sprječavale su me neke administrativne zavrzlame.
Imotska krajina je rasadnik nogometnih talenata pa tu s lakoćom radim. Znao sam
da mogu dignuti ovu momčad koja je igrački oslabljena u odnosu na prošlu
sezonu, a rezultati u posljednjih sedam kola, koliko sam u klubu, to i
potvrđuju. U svlačionici i na terenu svi dišemo kao jedan, a to je temelj
uspjeha. Kad ne bude tako, potražit ću „novu djevojku" - kaže čovjek koji se nigdje
nije zadržao dulje od jedne sezone i koji za sobom ima više od tisuću službenih
utakmica.
Nije ni čudo što je Simunić dobro
ispekao trenerski zanat jer kalili su ga vrsni treneri bivše države, poput
Mladinića, Osima, Jozića, Markovića, Barića ili Ivića. Za potonjega misli kako
je uz Josea Mourinha jedan od najvećih nogometnih stručnjaka svih vremena, dok
među igračima instituciju vidi u Peleu. Od domaćih igrača Vjeran najvećim
„kalibrima" smatra Luku Modrića i legendarnoga Bernarda Vukasa.
Vjeran Simunić trenutno je
pomorac na kopnu, a vrata brojnih klubova konstantno su mu otvorena. Iz
Imotskoga vreba nove pustolovine, a zasiti li se nogometa, kaže, bavit će se
strukom. Budući da je po zanimanju diplomirani ekonomist koji, usput rečeno,
odlično barata engleskim i talijanskim jezikom, druga polovica životnoga vijeka
možda mu donese nove, posve drugačije izazove.
