Suci su najveće zlo našeg nogometa. Tko je ikad bio na bilo koji način uključen u naš nogomet, zna jako dobro o čemu se radi. To su ljudi toliko ukaljanog morala, da su u stanju krasti i u dječjim ligama, kako bi se dodvorili lokalnim čelnicima klubova. Redovito pratim svoje dijete na utakmicama i vidio sam previše puta kako suci pobjeđuju za jednu ekipu. Što poslije takve tekme reći djetetu? Kako da dijete od 8 godina shvati da se trud i rad isplate? Na koncu, kakvu poruku šalju djeci kojoj ''pomažu''? Notorno govno, pokralo je dječji derbi prvenstva. Ja bih se osjećao jadno da je tako pomogao mojoj ekipi.

 Čast izuzecima. No upravo ti izuzeci jako teško ili nikako napreduju, stoga jer se ne mogu uključiti u hranidbeni lanac.
Pouzdano znam da je naklonost sudaca u 2. HNL prije par sezona koštala 30.000 kuna za polusezonu. Lovu daš gazdi i problemi preko noći nestaju.
Što je to drugo, nego organizirani kriminal.