Božidar je već sa 8 godina poćeo trenirati u Orkanu iz Dugog rata(Dugi rat je dao puno poznatih nogometnih imena - otac i sin Gabrić,Erceg, Žilić,Rodić,braća Vitajić,Rakela itd.)Poslije je otišao u Primorac iz Stobreća gdje je paralelno branio i trenirao u Hajduku gdje je brusio svoje vratarsko znanje pod palicom Pralije,Varvodića i Vukmana.Već sa 16 17 godina poćeo je braniti za prvu momčad Primorca.Odlaskom u Zmaj iz Makarske koji je imao ambicije za drugu ligu napravio je stepenicu više.U svih trenera bio je prvi vratar .Također je prelaskom u drugu ligu (Suhopolje ) napravio još veći iskorak.Moglo bi se reći da pomalo napreduje s obzirom da nema nikakav vjetar u leđa.Izvaredan vratar i čovjek i pravi je sportaš,ne puši,ne pije i ne noćari.Rekao je da je teško uspjeti bez obzira na silan trud,ali da je njemu cilj da uspije polako,teško ali sigurno i neiskvareno.Vjerojatno bolji od većine prvoligaških vratara.O njegovim vratarskim sposobnostima reći sve najbolje,ali taj momak ima toliko prostora za napredak da bi bilo pravo ćudo da ne uspije.Ima u rukavicama oko 150 ligaških i utakmica u kupu u trećoj ligi te.Hajdukovac je. Krasi ga vrlo visoka sigurnost i vrlo velika upornost za uspjehom.Tog momka krasi rad,rad i samo rad.Suigrači ga zovu nadimkom Božo.