goikoetxea je napisao/la:
sto se ostalih tice, trenutno mi na zivce ide "histerija" oko japana
x i 2 u belgiji i odmah favoriti prvenstva ( makar pritajeni )... a nema mjesc dana ranije polozili prazne puske pred mihinom cetom na karadjordju ( 2:0 ) a odmah potom porazeni i u minsku.a ako se ne varam, jedva su i prosli u 4. krug kvalifikacija. dobijaju puno vise "ljubavi" od koreje... koja pak, zaboga, mora biti losa kada su jedini lako gubili od stimca. a nisam siguran da su puno losiji
Vidi cijeli citat
Moram se ne složiti, evo i zašto.
Argument koji koristiš u vezi njihovih nedavnih prijateljskih donekle može stajati. Međutim, jasno je da postoji xy slučajeva gdje se forma i rezultat iz istih nije nimalo preslikao na službene utakmice. Nismo li mi "prvaci svijet u prijateljskim utakmicama" - kroz povijest smo tukli i Talijane i Španjolce, tukli smo i Argentinu prije 2006.-e, odigrali smo čak i x protiv onog Brazila koji si je unaprijed upisao zlato.
Uostalom- znam da će mnogima biti smiješno u kontekstu netom završenih kvalifikacija, Srbi nemaju uopće lošu reprezentaciju. Ni po kadru ni po potencijalu, a čak su i u ovim mizernim kvalifikacijama par puta zaigrali stvarno sjajan nogomet (Belgija i Wales od ovoga što sam gledao). Do one briljantne utakmice protiv Islanda, čak bi se usudio reći da nije bilo velike razlike između nas i njih. Uvijek svi napominjemo kako je Štimac imao sreće, a razlika između nas i Srba je 3 boda. To ti je jedna beogradska stativa. Uglavnom, otišao sam u širinu i više nego sam trebao, samo sam htio reći zašto mislim da prijateljske nisu idealan pokazatelj (čak ne ni idealan, skoro pa ni realan) nečije vrijednosti.
Druga stvar, Japan je po mojem skromnom sudu igrao najbolji nogomet na zadnjem SP-u, uz Čile i Španjolsku. Da budem jasan - ne najjača ekipa, nego najbolji nogomet, blizu maksimuma iz onog kadra kojeg imaju. Španjolcima je domet zlato, Japanu ovisno o ždrijebu to nekad nije dosta ni za drugi krug.
I taj nogomet nije bio nikakav bunker, nego izrazito dopadljiv, brz nogomet, s konstantnim ofenzivnim rotacijama gdje si često imao osjećaj da imaju igrača više na terenu (otuda onaj stereotip da trče više od ijedne druge reprezentacije).
U obrani imaju Uchidu i Nagatoma, dva izuzetno motorična i neugodna bek igrača koji znaju i igraju u oba smjera. Na kraju krajeva, prvotimci su Schalkea i Intera. Imaju na mjestu playa/zadnjeg veznog Hosogaija koji je po mojem mišljenju jedan od najpodcijenjenijih igrača Bundeslige. Fantastičan radijus kretnje, pregled igre, fin pas, zna igrati na malom prostoru i jedan od onih za koje uvijek imaš osjećaj da odaberu pravu odluku. Točno idealan za distribuciju i protok, rijetko kad sam vidio igrača koji manje štopa igru od njega. Hertha se bori za Europu, a bez obzira na Ben Hatiru ili Allaguija, on im je vjerojatno najbitniji igrač.
U "prednoj liniji" imaju Kagawu i Hondu. Dok je za igrača Manchestera koji je u BVB-u bio glavni kotačić nogometne revolucije bespotrebno trošiti riječi, Honda je unikatan igrač po tome što mi nikako nije jasno kako ne igra u jačem klubu od CSKA-a. Kagawa je vjerojatno najbolja tranzitna desetka na svijetu, ali istina je da mu je veliki minus to što će doći bez prave minutaže na SP. Iako, ono što sam gledao, dosad nije predstavljalo veliki problem. Honda je izvanredan tehničar, strašno inteligentan igrač koji može i stvoriti višak i kontrolirati utakmicu i ima odličnu završnicu/šut i možeš ga koristiti stvarno u čitavom spektru uloga. Honda je bio vjerojatno najbolji igrač lanjskog prvenstva od svih ekipa čiji tim nije otišao "daleko".
Uz njih koje vidim kao glavne snage imaš niz dobrih do vrlo dobrih igrača- jednog Inuia koji ne igra u prvom sastavu iako se meni jako sviđa i dosta je bitan za Frankfurtovu koncepciju igre, barem onoj od prošle sezone. Pa kapetana Hasebea koji je već svojevrsni veteran iako ima 29 godina i već šestu sezonu igra u Bundesligi. Yoshida iz Southamptona, Sakaia iz Stuttgarta.
Poanta ovog nabrajanja je da su već neko vrijeme izašli iz nogometne anonimnosti i imaju xy igrača u najboljim ligama svijeta. A što je bitnije, uklopljeni su u jedan izrazito djelotvoran sistem (iako imam osjećaj da ga je Zaccheroni "unazadio".) Fin nogomet, bez isiljavanja, bez suvišnih poteza i gušenja igre, konstantan, inteligentan, organiziran - idealan iz četvrtog pota da se nasadi na njih netko tko ih podcijeni.
Ovaj moj panegirik može se pokazati kao totalni promašaj, možda ispadnu u prvom krugu uz gol razliku 2:10. Ali respekt zaslužuju po mnogo parametara, a meni su osobno najdraža strana reprezentacija osim Argentine, a među najinteresantnijima za pratiti uopće. U međuvremenu su vratili i azijsku titulu u svoje vlasništvo.
I nitko nema crnu kuglu niti je sposoban gatati, ali iz ove pozicije, mislim da su najgori ždrijeb iz tog pota (ograđujem se od Irana i Meksika - prve nisam gledao nikako, drugi variraju od izvrsnog do očajnog).
Ne treba možda ni zanemariti onaj polu-povijesni argument, koji ipak više govori o tradiciji nogometa i stanju, nego o trenutnoj snazi: Japan nakon Francuske i onog epskog dvoboja s nama po nemogućim uvjetima u Nantesu, nije propustio nijedno SP. Mi jesmo.Prošli su skupinu otada dva puta (2010. ispali na penale od guzičastih Paragvajaca), mi nismo još nijednom. Što nam ne otkriva možda mnogo o tome kakvi su danas točno, ali govori već o respektabilnoj tradiciji i konstanti.
Inače, što se samog SP-a tiče, mislim da imamo sve preduvjete da ovo bude najveći nogometni turnir u povijesti. Sve najjače je tamo (ja bih osobno volio i Zelenortske otoke ali Afrika ionako ima smrtonosne kvalifikacije pa ispadne svakako), najviše rangirane reprezentacije slažu se po klubovima koji haraju euro-nogometom, Brazilci, Urugvajci i Argentinci kemijaju sa svojim klasama, svi s istom mišlju i snovima, uvijek će se ubaciti neka marginalizirana reprezntacija s mini revolucijom, a trend je da je nekoliko zadnjih natjecanja nogomet sve otvoreniji i ofenzivniji. A i održava se tamo gdje mu je pravi dom. Ja jedva čekam.
[uredio xavice - 23. studenog 2013. u 02:42]