pa nece prosirenje SP samo od sebe napraviti da netko novi igra u polufinalu

kako to Panama, Uganda i Jemen mogu sprijecit Njemacku ili Italiju da prodju dalje?

Samo gledajte Iran, skoro su na svakom SP ali ne ostavljaju dublji trag. To ne znači da neće možda jednom i upaiti.

Afrika?  Nakon Cameruna 1990. i sveopće akcije devedesetih godina da im se dodjeli SP kao i da im se poveća kvota reprezentacija po SP-a, pa uz Nigeriju 94 i 98 i  svojevrsni opći bum igrača afričkih korijena devedesetih, uz nekoliko sjajnih izvedbi afričkih mlađih selekcija na U-17 SP zavladalo je razmišljanje kako će afričke reprezentacija početi drmati polufinalima možda i finalima SP-a. Međutim, nakon Senegala 2002. afrički nogomet na SP-ima stagnira, čak bi rekao da pomalo i pada. Na krilima tog vala iz devedesetih su dobili veće kvote, ali bez obzira na sve, nisu ostvarili očekivano.
Btw. za razliku od devedesetih kad su afrički reprezentativci bili tražena roba, cjenjeni po ligama i klubovima europskog vrha, danas to nije tako, danas su mladi reprezentativci nekih drugih država biserje koje se plaća zlatom. Afrički igrači tek rijetki, čak  bi se moglo i kao pravilo navesti da ili preko liga iz istočne Europe pokušavaju dočepati se zapadih liga ili iz neuspjelih pokušaja po zapadnim ligama se odlučuju za ustaljenost po klubovima istoka kontineta. Uz dobre novce na istoku nisu više toliko ambiciozni da bi hrlili u krvničku konkurenciju prekrcanih klubova s zapadnog  dijela kontinenta.

Što se tiče broja golova u modernom nogometu, čini mi se da je Mourinho na to imao popriličan utjecaj. Nekako je barem meni dojam da je puno više golova općenito u svijetu padalo prije onog čuvenog bunkera na Camp Nou gdje je Eto'o igrao beka. Naravno, govorimo o prvom desetljeću 21. stoljeća, za 90-e ne mogu suditi s obzirom da sam bio prebalav tad. Tad je nekako većini trenera a postalo jasno da se koncentracijom prvenstveno na obranu može učiniti i ono što teoretski izgleda nemoguće. Na prvi pogled teška bunkerčina, a kad bolje razmisliš gotovo svi treneri se slažu da od obrane počinje napad, pa bi bolja riječ bila pragmatično.

I tad se već na SP u Južnoj Africi vidjelo koliko se strogo pazi da se primi gol manje, a ne da se da gol više, uz naravno izuzetke i luđake poput Kloppa, ranije Zemana i slično kojih je uvijek bilo i uvijek će ih biti, a koji su išli kontra. Osobno, takav nogomet za gol više je i meni puno draži  no svako igra onako kako misli da mu najbolje leži. Poanta je da je čovjek imao utjecaja na promjenu kompletne paradigme jednog razdoblja. I koliko god bio antipatičan, samo to ga svrstava u red onih trenera čije će se ime spominjati dok god postoji ova igra, baš kao i Michels, Sacchi, Herrera, Happel, Lobanovski i mnogi drugi.

Naravno,ali postoji šansa. I Hrvatska je bila nova 98. Ušla je u natjecanje samo zato ejr su proširili SP sa 24 na 32, inače nikada nebi bili brončani.

pa valjda je bilo neceg i u tome sto je ta generacija devet godina prije bila juniorski prvak svijeta, a ne samo zato jer su prosirili SP

kad su juniorski prvaci svijeta bili Panama, Uganda i Jemen?

pa valjda je bilo neceg i u tome sto je ta generacija devet godina prije bila juniorski prvak svijeta, a ne samo zato jer su prosirili SP

i sto su igraci igrali u najboljim europskim klubovima

kad su juniorski prvaci svijeta bili Panama, Uganda i Jemen? Gdje igraju njihovi igraci?

Upravo to, kolega s Googlea promatra nogomet isključivo kroz brojčane vrijednosti i to suhe brojke bez ikakvog posebnog značenja. Kostarika nije ušla u četvrtfinale SP-a zbog promjene formata nego zato jer su se u međuvremenu u toj zemlji rodili ljudi koji znaju s loptom više nego Kostarikanci 70-ih i 80-ih godina. Malo znanja, malo i sreće u ždrijebu (iako, igrati s Grcima u nokaut fazi teško da se može nazvati nekom velikom srećom), malo nabrijanosti, atmosfere. A valjda su nekima od njih i muda ugrađena...Jebiga, ako ćemo tako promatrati sve šta bi bilo da nije ovoga, da su naši očevi svršili u koprive nitko od nas ne bi tu pisao.