Svaka čast!

p.s. jel se zna di će biti prijenosi tekmi kod nas? Arena? SK?

Sad našao, za Europu Eurosport, za britance BBC Sport..

Na areni sport se prenose sve utakmice, već je izašao raspored 

http://www.the-afc.com/asiancup/news/afc-asian-cup-uae-2019-fantasy-football-goes-live

Koje razočarenje kad sam danas skužio da nema Omara Abdulrahmana u sastavu emiračana. I onda vidim da ima ozljedu križnog ligamenata i da ga nema do ljeta. velika šteta po meni jedan od najuzbiudljivijih azijskih igrača svih vremena. Po stilu igre i po frizuri podsjeća na Carlosa Valderamu, samo kaj je još puno pokretljiviji od njega. Sa njim bi emiračani sa obzirom na domaćistvo bili konkurenti čak i za naslov, ovako mislim da im je četvrtfinale maksimum. Sad je sve na sjajnom napadačkom dvojcu Khalil- Mabkhout, ali ko će ih hraniti onim teledirigiranim loptama kad nema Omara...

RANKING #5

Vratari - Waleed Abdullah (Al-Nassr) 72/0; Mohammed Al-Owais (Al-Ahli) 13/0; Mohammed Al-Yami (Al-Batin) 0/0

Braniči - Omar Hawsawi (Al-Nassr) 51/3; Yasser Al-Shahrani (Al-Hilal) 42/0; Ibrahim Ghaleb (Al Nassr) 21/0; Mohammed Al-Breik (Al-Hilal) 15/0; Ali Al-Bulaihi (Al-Hilal) 10/0; Mohammed Al-Fatil (Al-Ahli) 9/0; Hamdan Al-Shamrani (Al-Faisaly) 0/0; Abdulelah Al-Amri (Al-Wehda) 0/0.

Veznjaci - Yahya Al-Shehri (Al-Nassr) 63/8; Salman Al-Faraj (Al-Hilal) 50/4; Salem Al-Dawsari (Al-Hilal) 37/6; Abdullah Otayf (Al-Hilal) 25/1; Housain Al-Mogahwi (Al-Ahli) 23/1; Hattan Bahebri (Al-Shabab) 13/0; Abdullah Al-Khaibari (Al Shabab) 7/0; Abdulrahman Ghareeb (Al-Ahli) 4/1; Abdulaziz Al-Bishi (Al-Faisaly) 4/1; Ayman Al-Khulaif (Al-Ahli) 1/0.

Napadači - Fahad Al-Muwallad (Al-Ittihad) 51/11; Mohammed Al-Saiari (Al-Hazem) 0/0.

Arabijci nisu imali laganu kvalifikacijsku skupinu, ali su bez poraza zasjeli na prvo mjesto u konkurenciji s UAE-om, Palestinom, Malezijom i Istočnim Timorom.
Sjajni Mohammad Al-Sahlawi u prvom kolu donio je pobjedu protiv Palestine duboko u sučevoj nadoknadi, a istim ritmom nastavio je i protiv UAE-a kada iskorištava kazneni udarac u 90. minuti za novo veliko slavlje. Protiv Timora i Malezije, Saudijska Arabija postigla je 22 pogotka, a Mohammed pojačao je konto i s ukupno 14 pogodaka uvjerljivo zauzeo vodeće mjesto strijelaca. Zabijao je Španjolskoj, Uzbekistanu, UAE, Australiji i daleko od toga da je igrač za male utakmice. No s obzirom na reprezentativni post od gotovo godinu i pol, nije našao svoje mjesto na Azijskom prvenstvu. U kvalifikacijama ih je vodio Bert van Marwijk koji je dao otkaz jer mu je savez otpustio suradnike. 

Osvajali su Azijsko prvenstvo 1984., 1988. i 1996., a još 3 puta gubili su u finalu. Na posljednja dva natjecanja ispadali su u skupini i ubilježili jednu pobjedu uz 5 poraza. Dok su nacionalna i olimpijska selekcija u padu, reprezentacija do 19 godina krajem 2018. godine osvojila je Azijsko Prvenstvo s maksimalnih 6 pobjeda.

Saudijska Arabija ove godine odigrala je čak 18 utakmica, a ostvarili su samo 5 pobjeda. Iako su nastup na Svjetskom prvenstvu završili pobjedom, teško mogu biti zadovoljni s obzirom na ispadanje u prolaznoj skupini. Na pripremnim utakmicama za ovo natjecanje minimalno su pobjedili Jemen te remizirali s Jordanom i Južnom Korejom. Usprkos kvalitetnom Fahad Al-Muwalladu, imaju problema s realizacijom i bez obzira na lošiju formu, iznenađuje izostavljanje iskusnih golgetera Al-Sahlawija i Al-Shamranija. No i sam izbornik Pizzi bio je napadač i vjerojatno zna što čini. Izbor je pao na dva najbolja ovosezonska saudijska strijelca domaće lige. Kada je preuzeo Zelene sokolove nije imao puno vremena prije početka SP-a i krenuo je s onim što poznaje, tiki-takom. Igrači su bili pokretljivi, mjenjali mjesta i igrali s malim brojem dodira. Zbog manjka kvalitete, nisu mogli provoditi takav stil protiv jačih momčadi i rupe u obrambenoj fazi bile su vidljive. Danas je upoznat sa svim kvalitetama i manama svoje reprezentacije i malo je promijenio stil kojim pokušava prikriti defenzivne nedostatke. Iako su pojedini segmenti ostali. Abdullaha Otayfa prozvao je Riyadh Modric jer ga vidi kao igrača koji će diktirati tempo.

Usprkos tome što Pizzi hvata konce, a avanture pojedinaca u Španjolskoj olakšavaju sporazumijevanje, upitno je može li iz jedne arapske reprezentacije izvući potrebno za veliki rezultat kao iz strastvenog Čilea. Činjenica je da je Saudijska Arabija u padu i nekako se nameću kao prvi kandidat među favoritima koji bi mogli ispasti. Skupina je prolazna i očekuju drugi krug u kojem je poslije sve moguće, ali na prvenstvo putuju u okrnjenom i pomlađenom sastavu bez previše pojedinačne kvalitete i neće im biti lako. 

Izdvojeni igrači

Fahad Al-Muwallad

Napadač, 24 godine; 52/11

Profesionalnu karijeru počinje u Al-Ittihadu sa 16 godina. Usprkos velikoj konkurenciji, smatra se jednim od najbržih igrača Azije. Niskog težišta i brzih promjena smjerova vrlo je neugodan za čuvanje. Od ranih dana je smatran talentom, a veliki Sami Al-Jaber izjavljuje da je on njihov Messi. Barcelonini skauti pozvali su ga u svoj klub no odbio ih je i otišao u Al-Ittihad. Za saudijskog velikana igra već 7 sezona, a kratko vrijeme proveo je u Levanteu. Iako se u 4 španjolska mjeseca nije naigrao, debijem protiv Leganesa postaje prvi saudijski igrač koji je debitirao  u La Ligi. Nastupio je na Svjetskom Prvenstvu U20 2011. godine, a postiže i pogodak Hrvatskoj reprezentaciji. S olimpijskom momčadi bio je na Azijskom prvenstvu 2016., a za seniorsku momčad nastupio je na Azijskom prvenstvu i Gulf Kupu prije četiri godine, te Svjetskom prvenstvu prošlog ljeta. Nastup na SP-u smatra se veliki razočaranjem, pogotovo nakon promašenog kaznenog udarca protiv Egipta u 41. minuti, koji na kraju ipak nije utjecao na rezultat. Njegov sjajan pogodak Japanu u posljednoj utakmici kvalifikacija ih je i odveo na prvenstvo.

Yahya Al-Shehri

Krilo, 28 godina; 67/8

Yahya je rođen u Dammamu, a prve korake napravio je u Ettifaqu. Nakon 4 godine provedene u omladinskom pogonu i 3 igrajući profesionalno, 2013. prelazi u Al Nasr iz Riyadha za 10 milijuna eura čime postaje najveći transfer u povijesti lige. Tek su ga posljednjih godina porastom cijena igrača preskočila petorica kvalitetnih stranaca među kojima su Ahmed Musa, Giuliano i Thiago Neves. Prošle sezone poslan je na posudbu u španjolski Leganes, ali debi nije dočekao. Usprkos tome, postaje jedan od tek 10 saudijskih igrača koji su bili u inozemstvu. Sjajni trequartista još je jedan saudijski igrač koji je pravio društvo Messiju na naslovnici popularne video igre. Ima sve atribute koji se očekuju kod kreativnog veznog. Dobro se snalazi i na poziciji desnog krila ulazeći u sredinu i tražeći završnicu ili suigrače. Blagoslovljen je ubojitom lijevom nogom i pregledom igre, a nedostatak mu je duel igra s obzirom da je nizak i fizički slab.

Igrao je za U17, U18, U19, U20 i U21 generacije Saudijske reprezentacije, a za seniorsku momčad debitirao je 2009. protiv Tunisa. Na arapskom Gulf Cupu igranom 2014. godine u Saudijskoj Arabiji osvojio je srebro. Najzapaženiji trenutak u karijeri bio je pogodak Donnarummi u porazu od talijanske selekcije.

Yasser Al-Shahrani

Branič, 26 godina; 46/0

Al-Shahrani se pojavljuje na službenim koricama video igre FIFA 16 uz Lionela Messija, koja se distribuira na Bliskom istoku. Nogometnu školu prošao je u Al-Qadisiyahi, a 2012. prelazi u Al Hilal s kojim osvaja dva naslova prvaka, 6 kupova te dva puta nastupa u finalu azijske Lige prvaka. Prošle sezone proglašen je najboljim bekom saudijske lige. Podjednako dobro igra i na desnoj i na lijevoj strani, vrlo je ofenzivan i nerijetko završava u samom vrhu napada. Na njegovu žalost, vlasnik je jednog od većih promašaja posljednjih godina. https://www.youtube.com/watch?v=cQX8u4Ne8to

2011. godine s U20 reprezentacijom odlazi na Svjetsko Prvenstvo U20 u Kolumbiju. Saudijska Arabija prolazi skupinu s Hrvatskom, Nigerijom i Gvatemalom kojoj Yasser postiže pogodak. U šesnaestini finala uspješniji je bio Brazil. Godinu dana kasnije debitira u nacionalnoj selekciji koju predstavlja na Azijskom prvenstvu 2015. kao i na SP 2018. u Rusiji. Na Global Soccer Awardsu 2015. od strane portala Kooora proglašen je GCC igračem godine. 

Izbornik

Juan Antonio Pizzi (ARG), 50 godina

Sjajni napadač umirovio se i u 34. godini počeo igrati polo. Nije mogao bez nogometa pa zajedno s Jose del Solarom preuzima argentinski Colon, ali startaju s 3 poraza i brzo dobivaju otkaz. Kako mu je trenerska karijera odmicala, tako su rezultati bili sve bolji, a sve je začinio na klupi reprezentacije Čilea s kojom osvaja Copa Americu 2016. godine. Krajem 2017. postaje drugi Španjolac na klupi Saudijske Arabije nakon Juan Lopez Cara. Momčad je vodio u 18 susreta, ostvario po 5 pobjeda i remija te čak 8 poraza. Iako treba biti iskren i reći da su porazi stigli protiv jakih momčadi poput Brazila, Belgije, Njemačke itd. Vodio ih je na posljednjem Svjetskom Prvenstvu u Rusiji gdje su u prvom kolu poraženi od domaćina s 5:0, a u drugom od Urugvaja 1:0. Natjecanje su ipak završili pobjedom nad Egiptom. Pizzi je pokušao s tiki-takom, a onda i kopiranjem stila koji je provodio u Čileu s visokim pritiskom i velikim brojem igrača u završnici. Ali nakon Svjetskog prvenstva izjavljuje da je svjestan problema u obrambenoj igri te da primaju previše pogodaka. Iako fan 4-2-3-1 sustava, Juan Antonio kaže da ne želi biti ograničen na jedan sustav, a morao je zatvoriti rupe i obratiti više pažnje na obranu pa sve češće koristi 4-1-4-1 sustav. Iako na prvenstvo dolaze s pomlađenim sastavom, izbornik je uvjeren da su igrači radili kvalitetno kroz cijelu godinu u klubovima i da rezultat neće izostati.

RANKING #13

Vratari - Saad Al Sheeb (Al Sadd) 41/0; Yousef Hassan (Al Gharafa) 5/0, Mohammed Al-Bakri (Al Khor) 2/0.

Braniči - Pedro Miguel (Al Sadd) 34/1; Abdelkarim Hassan (Al Sadd) 71/9; Tarek Salman (Al Sadd) 7/0; Bassam Al-Rawi (Al Duhail) 11/0; Abdulkarim Al-Ali (Al Sailiya) 16/1; Tameem Al-Muhaza (Al Gharafa) 0/0; Hamid Ismail (Al Sadd) 56/0.

Veznjaci - Abdelaziz Hatim (Al Gharafa) 44/1; Assim Madibo (Al Duhail) 14/0; Ali Afif (Al Duhail) 52/9; Ahmed Fathy (Al Arabi) 6/0; Boualem Khoukhi (Al Sadd) 49/12; Karim Boudiaf (Al Duhail) 56/4; Ahmad Moein Doozandeh (Qatar) 4/0; Salem Al-Hajri (Al Sadd) 4/0; Abdelrahman Moustafa (Al Ahli) 1/0.

Napadači - Almoez Ali (Al Duhail) 29/9; Akram Afif (Al Sadd) 35/11; Hassan Al-Haydos (Al Sadd) 105/23; Ahmed Alaaeldin (Al Gharafa) 6/1.

Dress codes, empty seats and Xavi. Tako neki opisuju nogomet u Kataru.

Kada je u prosincu 2010. tadašnji predsjednik FIFA-e Sepp Blatter, iz kuverte izvukao ime Katara kao domaćina Svjetskog Prvenstva 2022., svijet je ostao u šoku od kojeg se ni 8 godina kasnije nije oporavio. Nikome nije jasno kako je priliku dobila jedna nenogometna nacija i što to Katar može ponuditi. No njima se mora priznati da rade punom parom kako bi sve prošlo u najboljem redu. Na brojnim ulicama, u raznoraznim suvenirnicama već se danas može naći mnoštvo proizvoda s obilježljima Svjetskog Prvenstva 2022. Ministar financija, Ali Shareef Al-Emadi izjavio je da ukupan proračun iznosi oko 200 milijardi dolara i da je novac osiguran premda je cijena nafte bitno pala. Osim najmodernijih stadiona među kojima je i veličanstveni Lusail inspiriran međusobnim djelovanjem svjetla i sjene, grade se i ceste, željeznice, hoteli, nova zrakoplovna luka, bolnice itd. Katar je treća zemlja na svijetu po rezervama plina, a ova država ima i više od 25 milijardi barela rezervi nafte. Ali posvetimo se nogometu.

Šest godina prije dobivanja najvećeg svjetskog natjecanja, Katar je napravio krucijalan potez u razvoju svog sporta, ne samo nogometa. 2004. godine u Dohi je osnovana Aspire Academy s ciljem da pronađu i razviju najbolje mlade sportaše, a istovremeno im omoguće kvalitetno srednjoškolsko obrazovanje. Budući da je populacija u Kataru mala, prepoznavanje talenata u ranoj dobi je važno i zato surađuju sa školama i sportskim federacijama. Diljem Katara imaju Centre za razvoj kako bi promicali sport i pripremili talentirane mlade ljude prije nego dosegnu odgovarajuću dob da bi ih se moglo uzeti u obzir za akademiju. Nogometni sektor od samog početka dan je u ruke strancima, koji su imali zadatak organizirati nogometnu školu. Od Grka Arisa Tsoukalasa, nekadašnjeg Project managera do današnjeg voditelja akademije, Španjolca Edorta Murue. Svi oni dobili su povjerenje, ali i zadatak pronaći najkompetentnije trenere koji će igrače pripremiti tehničko-taktički, fizički i mentalno. A najveći izazov bio je osigurati da igrači razumiju logiku i strukturu nogometa, u bilo kojoj situaciji. Posezali su uglavnom za trenerima iz Španjolske, Portugala i Nizozemske. Osim vrhunskih uvjeta i školovanih trenera, još je jedan segment bio vrlo bitan u razvoju kvalitetnih nogometaša - odigravanje utakmica s kvalitetnim momčadima iz cijeloga svijeta. Već godinama se gotovo iz tjedna u tjedan na terenima Aspire Akademije igraju Tri-Series turniri. Na njima uz Aspire Academy nastupaju još 2 kluba, svatko s 3 generacije. Samo 2013-14 na turniru su ugostili 32 momčadi iz cijeloga svijeta. Godinu počinju s Al-Kass International Cup-om koji slobodno možemo nazvati Svjetkim klupskim prvenstvom za igrače do 17 godina. Akram Afif, Salem Al-Hajri, Yousef Hassan, Assim Madibo, Tarek Salman, Tameem Al-Muhaza, Ahmad Moein Doozandeh i Abdelrahman Moustafa igrači su koji su prošli kroz ovu akademiju, zajedno s izbornikom Felixom Sanchezom. Dok su Ahmed Al Saadi, Abdullah Al-Ahrak, Ahmed Yasser i Al-Mahdi Ali Mukhtar kao bivši igrači akademije otpali sa šireg popisa.

Mnogi dijele mišljenje kako će Katar kupiti momčad za SP 2022. kao što su to napravili u rukometu, ali istina je drugačija. Njihova strategija nije da igraju internacionalci, ali s obzirom da Katar ima svega 300-injak državljana, u potpunosti su iskorištavali FIFA-ine kriterije koji im omogućavaju da igrači koji su nakon 18. rođendana proveli 5 godina u Kataru, postanu njihovi legalni državljani, pritom i reprezentativci. U prilog njihove strategije ide i otkazivanje Jorge Fossatiju, urugvajskom izborniku čija je momčad bila sastavljena uglavnom internacionalcima s katarskom putovnicom. Postavljanje Felixa Sancheza prekretnica je u katarskoj strategiji iako i u današnjoj momčadi nastupaju petorica igrača rođenih u inozemstvu. No za Katar nema zime u svakom pogledu. U Aspire Akademiji rastu novi zanimljivi potencijali; branič snažnog udarca, Saleh Binhalabi; veznjaci Nasser i Abdullah Alahrak, Khalid Mazeed, Hazem Shehata, Ahmad Sebaie, kao i ofenzivci Mekki Tombari, Ahmed Alganehi, Andri Syahputra koji je indonezijskog podrijetla, Hassan Palang, Abdullatif Al-Ishaq i Abdulrasheed Ibrahim. Velika je vjerojatnost da ćemo nekog od njih za četiri godine gledati na najvećoj nogometnoj smotri.

Česti su sudionik Azijskog kupa. Od 12 izdanja propustili su prva dva te onaj 1996. Najbolji rezultat im je 5. mjesto na kojem su završili 2 puta. Toliko puta su i organizirali turnir, posljednji put 2011. kada su završili sedmi. Na posljednjem natjecanju ubilježili su 3 poraza u skupini protiv Irana, UAE-a i Bahreina. Arapski Gulf Cup osvajali su 3 puta, WAFF Championship i Azijske igre po jednom.

Čak 8 minuta sudačke nadoknade bilo je potrebno Kataru da probije Maldivski bedem u prvom kolu kvalifikacija za Azijsko Prvenstvo. Nakon posljednjeg zvižduka na travnjak jedni padaju od tuge, a drugi od olakšanja. Drugo kolo protiv Butana iskoristili su za najveću pobjedu u povijesti, 15:0 i debi najvećeg talenta Akram Afifa. Uslijedile su minimalne pobjede nad Hong Kongom i Kinom te uvjerljive protiv Maldiva i Butana za osiguranje prvog mjesto u skupini usprkos porazu od Kine u posljednjem kolu. Kvalifikacije za Svjetsko Prvenstvo u Rusiji završili su neslavno i od 12 momčadi koje su se natjecale, samo je Tajland bio lošiji od njih.

Pod ravnanjem izbornika Sancheza, Katar se polako približava europskom nogometu. Organizacijski, rezultatski i igrački malo pomalo izlaze iz okvira ostalih arapskih reprezentacija. UAE objektivno ima kvalitetnije pojedince, ali Katar postaje strpljiva momčad u kojoj više nema divljanja, u kojoj se igrači poznaju i prihvaćaju izbornikove zamisli. Vraćanjem internacionalaca u katarsku ligu na inicijativu nogometnog saveza, žele dobiti vrijeme koje će im omogućiti da se igrači još bolje upoznaju i uigraju. Sanchez s velikim brojem igrača radi gotovo 10 godina kroz Akademiju i mlade reprezentacije, a osnovni cilj je bio uigrati ih s iskusnijim dijelom momčadi.

U 2018. godini ostvarili su 7 pobjeda (Ekvador, Švicarska, Irak, Kina, Palestina, Jordan, Kirgistan), 2 remija (Sirija, Island) i 3 poraza (Uzbekistan, Alžir, Iran).

Igrajući u sustavima 4-3-3 i 4-2-3-1, Sanchez je prije svega želio dobiti kvalitetan blok iz kojeg proizlazi izvrsna kontra predvođena Afifom, Al-Haydosom i Almoezom. Trojac je u 2018. postigao 16 od 20 katarskih pogodaka. Afif i Al-Haydos su kliknuli na prvu, a prilagodba s Almoezom olakšana je s obzirom da su on i Afif zajedno odigrali četrdesetak utakmica uz mnoštvo treninga i dobro poznaju jedan drugoga. Na postavljenu obranu djeluju nešto slabije pošto im nedostaje kvalitetniji vezni. Bokovi se podižu visoko, veznjak Abdelaziz Hatim odvlači tražeći prostor i organizacija ostaje na 165 centimetara visokom razbijaču, Assimu Madibu, te jednom od dvojca Khoukhi/Boudiaf. No to ne znači da će svaka momčad koja zadovolji te postulate izvući pozitivan rezultat. Protiv Kine su pokrenuli akciju iz svoje trećine i nakon 14 dodavanja u nizu stigli do pogotka u kojem su sudjelovali svi igrači osim vratara. Probleme su imali s obrambenim prekidima, prije svega protiv Islanda kojem je to poznato oružje, te Uzbekistana koji im je probleme stvarao i brojnim udarcima iz daljine iskorištavajući duboko postavljenu obranu Katara. Uzbekistan je i zaslužio pobjedu, dok je protiv Islanda usprkos spomenutim nedostacima, Katar bio bliže pobjedi. Uspjeli su spustiti loptu na zemlju i iskoristiti svoje brzance pored islandskih gorostasa. Švicarci su ih očekivano nadigrali, ali Katar je uspio zadržati praznu mrežu te preko Afifa poentirati pred kraj utakmice. Izbornik Sanchez izjavio je da su pobjeda slavila u svlačionici kao da je natjecateljska, i da igrači polako postaju svjesni svoga napretka. Iako ambicije rastu, na prvenstvu nemaju pritisak. Osnovni cilj je i dalje Svjetsko Prvenstvo 2022.

Izdvojeni igrači

Hassan Al-Haydos

Ofenzivni veznjak, 28 godina; 105/23

Kada Xavi Hernandez za vas kaže da ste vjerojatno najbolji igrač katarske lige, onda znate koliko vrijedite. Katarski kapetan cijelu karijeru igra za Al-Sadd. Počeo je kao osmogodišnjak, a za prvu ekipu debitira sa 17. Od 2007. godine do danas odigrao je za klub 219 utakmica i postigao 65 pogodaka. Osvojio je 2 domaće lige, 11 kupova, Azijsku Ligu prvaka, te treće mjesto na Svjetskom klupskom prvenstvu. S Katarom je osvojio Gulf Cup 2014., a godinu kasnije od 104 mogućih glasova dobiva 58 i postaje katarski igrač godine. Osim te nagrade, dobio je i onu za najboljeg mladog igrača Katara 2008. Iste godine debitira za reprezentaciju. Hassan ima sjajan prvi dodir, tehniku i veliki spektar udaraca što ga čini nepredvidljivim. Inteligentan je igrač s kvalitetnim pregledom igre. S Akramom Afifom brzo je kliknuo i njih dvojica djeluju nezaustavljivo. Dok je Akram više igrač za široke prostore, Al-Haydos se odlično snalazi na manjem prostoru. Podjednako dobro igra na poziciji krila, kao i na onoj iza napadača. Jedini je aktivni igrač koji se nalazi u top 10 po broju nastupa i pogodaka za reprezentaciju, a s obzirom da mu je 28, vrlo brzo trebao bi zasjesti na prvo mjesto. U kvalifikacijama je postigao 5 pogodaka. Zbog stila igre, a i izgleda uspoređuju ga s Riyadom Mahrezom.

Akram Afif

Krilni napadač, 22 godine; 35/11

Iako jemenskog podrijetla, otac mu je rođen u Tanzaniji, a majka u Jemenu. Nogometnu karijeru završio je u Kataru u kojem je odlučio i ostati nakon umirovljenja, te postaje trener Al Gharafe i Al Markiye. Akram je rođen u Dohi, a prve nogometne korake radi u upravo u Al Markiyi nakon čega prelazi u Al Sadd. 2009. godine postaje redovni student u Aspire Academy, a 2015. godine diplomira. Tijekom svog boravka u Aspireu, otputovao je u Španjolsku na program razmjene studenata i igrao za mlade momčadi Seville i Villarreala. Za Sevillu je igrao na poznatom Al Kass International Cupu 2013. i u prvoj utakmici ubire dva pogotka i asistenciju upravo protiv svoje akademije. Dvije godine kasnije u belgijskom Eupenu ostvaruje seniorski debi. Postupno je dobivao priliku i malo pomalo vraćao sve boljim igrama. 2016. službenim prelaskom u Villarreal, postaje prvi katarski igrač u La Ligi, a debitira protiv Athletic Bilbaa. Klub ga nakon posudbi u Sporting Gijon i Eupen šalje i na treću, u Al Sadd u kojem odrađuje drugu sezonu. Ove sezone ima sjajan učinak od 14 pogodaka i 9 asistencija u 15 ligaških utakmica. 

Još prije mnogo godina, igrajući za Aspire, bio je igrač koji radi razliku i zbog toga postaje najveći projekt katarskog nogometnog saveza. Osim edukacija u Španjolskoj i Belgiji, u mladim reprezentacijama davana mu je potpuna sloboda. 2014. počinje katarski uspon, a on je sudionik svih uspjeha posljednjih godina. Počelo je na Azijskom U19 prvenstvu 2014. na kojem su osvojili zlato. Akram je u taj uspjeh ugradio 4 svoja pogotka, od kojih su tri bila u završnici. Pogotkom glavom nakon kornera odlučio je finale. Sljedeće godine na Svjetskom Prvenstvu na kojem su ispali u skupini postiže jedini pogodak svoje momčadi protiv Senegala. Kao 19-ogodišnjak počinje igrati i za olimpijsku momčad za koju na velikim natjecanjima debitira 2016. na Azijskom prvenstvu u Kataru. Dolaze do četvrtog mjesta, a Afif odrađuje nešto lošiji turnir i postiže jedan pogodak. Popravni imaju početkom 2018. na kojem Katar ponovno dolazi u završnicu, a ovaj put osvajaju broncu koju im ponovno donosi Akram. Natjecanje završava s 3 pogotka i asistencijom Almoezu u pobjedi protiv Kine. Za nacionalnu selekciju debitirao je 2015. kada mu Daniel Carreno daje 45. minuta protiv Butana. U utakmici koja je završila 15:0, Akramu su trebale manje od 3 minute za asistenciju za Muntarijev hattrick. Nakon 11 minuta postiže i svoj prvi pogodak, a koji napad kasnije ponovno asistira. Ukupno je postigao 11 pogodaka od čega 6 u 2018. godini Uključujući i onaj Švicarskoj. Njegov brat Ali Afif, igrač Al Duhaila, također je član katarske reprezentacije na ovom natjecanju.

Akram je brz igrač sjajne tehnike i promjene smjera. Na širokom prostoru je gotovo nezaustavljiv, a ima i dobar osjećaj za predaju lopte i rijetko pretjera s bravurama. Udarac mu je vrlo precizan, a suigrače često "počasti" iako i sam može poentirati. Akram Afif je igrač zbog kojeg se dolazi na stadion.

Almoez Ali

Napadač, 22 godine; 29/9

Almoez Ali Zainalabiddin Abdulla rođen je u Sudanu, ali cijeli život provodi u Kataru. Prošao je nogometnu školu Lekhwiye no seniorski debi nije dočekao u njoj. Kao jedan od projekata katarskog nogometnog saveza slan je na edukacije u tadašnje europske filijale Aspire akademije - Eupen, LASK i Cultural Leonesu. U Belgiji je igrao za juniorsku momčad, a u Linzu ostvaruje debi igrajući drugu austrijsku ligu. Radi veće minutaže igrao je i za njihovu drugu momčad Pasching u trećem rangu. Odgovarao mu je otvoreni i "čisti" nogomet i dobro se snašao pod vodstvom Glasnera i Brunmayra. Španjolski trećeligaš Cultural Leonesa bila je sljedeća stanica. Odigrao je 10 utakmica i postigao jedan pogodak prije svog povratka u Katar kako bi bio na oku stručnom stožeru reprezentacije. Vratio se u Lekhwiyu koja je za to vrijeme postala Al Duhail fuzioniranjem s El Jaishom i tamo odrađuje već treću sezonu. U prvoj sezoni u naslov prvaka ugrađuje po 8 pogodaka i asistencija te biva proglašen najboljim mladim igračem lige.

Bio je član zlatne U19 generacije Katara koja je osvojila Azijski kup 2014. godine. Postigao je pogodak u prvom kolu za preokret protiv Sjeverne Koreje, a poentirao je i u četvrtfinalu i polufinalu. Iste godine, izbornik Djamal Belmadi zove ga na WAFF Championship s prvom momčadi koja također osvaja zlato. Krajem 2017. predstavlja Katar na Gulf kupu, a usprkos ispadanju u skupini, s 2 pogotka dijeli mjesto najboljih strijelaca. Uspješnije je bilo početkom sljedeće godine na Azijskom U23 prvenstvu na kojem katarska olimpijska momčad osvaja treće mjesto, a Ali nagradu za najboljeg strijelca turnira s 6 pogodaka. S godinama je postao prvi napadač reprezentacije, a iako nije klasični strijelac, na dobrom je putu da jednog dana dostigne Sebastiana Soriju na ljestvici vodećih strijelaca. Pokretljivi napadač sjajan je u obrambenoj fazi i nerijetko izlazi u agresivni pritisak na centralne braniče kako bi ih prisilio na duga ispucavanja. Solidne je brzine i vrlo snalažljiv u kaznenom prostoru.

Abdelkarim Hassan

Branič, 25 godina; 71/9

Najbolji azijski igrač 2018. zaslužuje prostor pošto je svima poznato koliko je teško braničima doći do takvih nagrada. Posljednji put to je uspjelo Saši Ognenovskom prije 8 godina. 185 centimetara visoki lijevi krilni bočni sa 71 nastupom praktički je veteran u nacionalnom dresu. Karijeru počinje u velikanu Al Saddu u kojem i provodi cijelu karijeru izuzmemo li kratku avanturu u belgijskom Eupenu za koji je odigrao 10 utakmica. Za reprezentaciju je debitirao 2010., a na Azijskom prvenstvu 2011. bio je najmlađi igrač natjecanja sa 17 godina i 123 dana. I četiri godine kasnije igrao je za nacionalnu vrstu i usprkos ranom ispadanju proglašen je jednom od zvijezda turnira. U međuvremenu, Katar je osvojio Gulf Cup, a Abdelkarim bio standardni član. S U19 osvojio je Azijsko prvenstvo, a s Al Saddom osim domaćih trofeja, ima i onaj Azijske Lige prvaka.

Stasiti igrač koristi fizičke predispozicije i kada krene prema naprijed teško je pratiti njegov dugi korak. Veliki dio utakmice provodi na napadačkoj polovini terena i često završava akcije snažnim udarcima iz daljine. Odličan je u skok igri. Smatra da ima mentalitet potreban za igranje u Europi i vjerojatno ovo prvenstvo dočekuje posebno motiviran.

Izbornik

Félix Sánchez Bas (SPA), 43 godine

U Barceloninom omladinskom pogonu počeo je raditi s 21 godinom. 10 godina rada u jednoj od najspecifičnijih nogometnih škola oblikovalo je njegovu nogometnu filozofiju. 2006. dobiva poziv da preseli u Dohu, u Aspire Academy te pokuša mladim katarskim igračima prenijeti dašak popularne La Masije. U 7 godina rada u akademiji radio je s velikim brojem igrača i bio odlično upoznat s kvalitetama istih kada 2013. godine postaje izbornik katarske U19 reprezentacije što podrazumijeva i U20 reprezentaciju. S ozbirom na dugogodišnji zajednički rad u akademiji, nije bilo problema u prilagodbi i rezultati su bili brzo vidljivi. 2014. s U19 reprezentacijom odlazi na Azijsko Prvenstvo koje se igralo u Mijanmaru. Usprkos problemima u skupini, dogurali su do finala i na kraju protiv Sjeverne Koreje osvojili prvu zlatnu medalju u povijesti. Sljedeće godine U20 reprezentaciju vodi na Svjetskom prvenstvu, ali nastup završavaju s 3 poraza u teškoj skupini s Kolumbijom, Portugalom i Senegalom.

Felix je nastavio pratiti svoju generaciju i u olimpijskoj momčadi koju vodi na dva Azijska prvenstva, 2016. i 2018. Na prvom ih odvodi do polufinala gdje gube od Južne Koreje, a u borbi za broncu bolji je Irak. Dvije godine kasnije ponovno dolaze do polufinala u kojem ih ovaj put zaustavlja Vijetnam vraćajući se 2 puta iz ponora i na kraju slaveći nakon jedanaesteraca. U borbi za broncu osvećuju se Južnoj Koreji i uzimaju medalju. U međuvremenu sredinom 2017. savezu je dozlogrdila politika Jorge Fossatija u kojem glavnu riječ vode naturalizirani igrači te u ruke Sancheza predaju i prvu momčad Katara. Upoznat sa stanjem, uvodi novu krv i priliku dobiva veliki broj dugogodišnjih pulena koje vidi kao nositelje momčadi na SP 2022. Mjesto na popisu za ovo natjecanje našlo je 10 igrača s kojima je od Sanchez od najranije dobi kroz Aspire Academy i mlade katarske reprezentacije. Momčad je vodio u 24 susreta, a ostvario je 11 pobjeda među kojima je najzvučnija ona protiv Švicarske u Luganu.

RANKING #9

Vratari - Mehdi Khalil (Al Ahed) 30/0; Ahmad Taktouk (Safa') 2/0; Mostafa Matar (Salam Zgharta) 0/0.

Braniči - Walid Ismail (Salam Zgharta) 63/1; Ali Hamam (Nejmeh) 50/3; Moataz Al Junaidi (Al Ansar) 43/0; Nour Mansour (Al Ahed) 43/2; Mohamed Zein Tahan (Safa') 29/1; Joan Oumari (Al-Nasr, UAE) 19/2; Kassem El Zein (Nejmeh) 11/0; Robert Alexander Melki (AFC Eskilstuna, SWE) 1/0.

Veznjaci - Haitham Faour (Al Ahed) 56/0; Mohamad Haida (Al Ahed) 54/4; Adnan Haidar (Al Ansar) 30/1; Nader Matar (Nejmeh) 25/0; Samir Ayass (Al Ahed) 9/1;Bassel Jradi (Hajduk Split, CRO) 4/1; George Felix Melki (AFC Eskilstuna, SWE) 1/0; Hassan Chaitou "Shabriko" (Al Ansar) 1/0.

Napadači - Hassan Maatouk (Nejmeh) 72/19; Hassan Chaito "Moni" (Al Ansar) 49/5; Hilal El-Helwe (Apollon Smyrnis, GRE) 17/3; Rabih Ataya (Ahed) 24/3.

Uzlet je počeo posljednjih godina nakon što je libanonski nogometni savez odlučio provesti model po uzoru na glasoviti belgijski model kojim su počeli dopirati do igrača iz libanonskih zajednica širom svijeta. I to s dobrim razlogom jer se smatra da libanonska dijaspora broji od 8 do 14 milijuna ljudi što je više od stanovništva same zemlje. Osim u Brazilu i Australiji u kojoj je mnoštvo libanonskih ljudi, vrbovali su i igrače koji su rođeni u Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj, Kolumbiji itd. Pri tome im je pomogao libanonski zakon koji dopušta dvojno državljanstvo. Indijski nogometni savez vidi uzor u libanonskom brzom nogometnom rastu, ali ih koči zakon koji ne dopušta dvojna državljanstva i zasad se ne mogu približiti Libanonu ili drugim jačim repretentacijama.

Ždrijeb ih je smjestio u kvalifikacijsku skupinu s Južnom Korejom, Kuvajtom, Mijanmarom i Laosom. Tvrdom igrom dogurali su do učinka od 3 pobjede, 2 remija i 3 poraza. Gol razlika im je bila 12:6, a 7 pogodaka su postigli Laosu u jednoj utakmici. Kod kuće su od Koreje poraženi 3:0, a uzvratom mogu biti puno zadovoljniji. Držali su nulu do 93. minute kada domaćini ipak uzimaju puni plijen. Drugi krug s kvalifikacijama odigrali su odlično. S 5 pobjeda i remijem posramili su konkurenciju. Maleziju i Hong Kong su pobjeđivali svojim standardnim, tvrdim stilom, ali su zato Sjevernu Koreju svladali s 5:0. U ovom krugu primili su 4 pogotka i s ukupno 10 primljenih u 14 kvalifikacijskih utakmica, izbornik može biti vrlo zadovoljan.

Dolaskom novih igrača iz dijaspore koji su prolazili kvalitetnije nogometne škole od onih u Libanonu i postavljanjem Radulovića za izbornika, napredak je došao gotovo preko noći. I sam savez počeo je sve više raditi na privlačenju novih ljudi. Na društvenim mrežama slali su pozive svojom frazom ‘Kelna A’l-Mala’ab’ što bi u slobodnom prijevodu otprilike značilo - svi mi, na stadion!

Iskusni izbornik svjestan je da i dalje nema previše igrača koji pojedinačnom kvalitetom mogu rješavati utakmice već radi na tome da postanu prava natjecateljska momčad što zasad i uspjeva. Igrače je posložio u sustav 4-5-1 s dubokim blokom u kojem je cilj osvojiti najvažniji dio igrališta, sredinu. U Walidu Ismailu i Ali Hamamu ima dva obrambeno snažna bočna igrača zbog kojih ne mora brinuti o bokovima već se posvećuje srcu terena. Libanonska snaga u sredini dolazi iz obrambenih veznjaka. Jedna od varijacija koju je Radulović isprobao je stavaljanje centralnih braniča u vezni red kako bi ostvario prednost u zračnoj igri i pojačao agresivnost i duel igru. U obrambenoj igri su pasivni, nije im cilj osvajanje lopte već odgađanje i usporavanje igre jer se bolje snalaze u brzoj tranziciji nego kontinuiranom posjedu. Zbog nedostatka kvalitetnijih igrača, Radulović poseže za taktičkim aspektom kojim se često koriste neki od najpoznatijih trenera današnjice, a to je da preopterećuje jednu stranu kako bi se oslobodio prostor na drugoj koji se onda pokuša iskoristiti. U libanonskoj reprezentaciji "Arjena Robbena" glumi Hassan Maatouk koji sudjeluje u trećini njihovih pogodaka. U 2018. odigrali su 7 susreta. Ostvarili 2 pobjede, 2 remija i 3 poraza uz ukupnu gol razliku 3:6. 

Libanonu je ovo drugi nastup na Azijskom kupu, a jedini put igrali su kao domaćini 2000. pod vodstvom Josipa Skoblara. Skupina s Iranom, Irakom i Tajlandom bila je prejaka.

Izdvojeni igrači

Hassan Maatouk

Krilni napadač, 31 godina; 72/19

Bivši trener reprezentacije Theo Bucker opisuje ga igračem koji se pojavljuje jednom u 10 godina i nemoguće ga je zamijeniti. Može igrati na više pozicija. Od napadača, krila do klasičnog veznog. Najbolje djeluje na krilu ulazeći u sredinu pošto je vrlo brz i dobar dribler. Podjednako dobro igra s obje noge i teško ga je pokrivati. Proglašen je najboljim igračem libanonske lige tri godine zaredom, a završavao je i kao najbolji strijelac i asistent lige. Seniorski debi ostvario je sa 17 godina, a nakon dvije sezone odlazi u UAE. Igrao je za slabije klubove Ajman i Al Shaab, a svojim prezentacijama privukao je pažnju Borussije Dortmund, Marseilla i Nice. Na kraju završava u Al-Fujairahu koja ispada u drugu ligu. Igrao je izvrsno, a usprkos tome što mu je ostala godina ugovora, odlučio je raskinuti ugovor i otići. Prema njegovim riječima, čak ni novoizabrani trener Maradona nije bio dovoljno primamljiv da ostane. Vraća se u Libanon gdje odrađuje odličnu sezonu. Od 2006. igra za Libanon, a 2016. preuzima kapetansku vrpcu nakon umirovljenja Rode Antara. Još mu jedan pogodak nedostaje da se izjednači s istim igračem na ljestvici najboljih strijelaca libanonske reprezentacije.

Bassel Jradi

Ofenzivni veznjak, 25 godina; 4/1

Polivalentnog ofenzivca upoznali smo ove polusezone u dresu Hajduka. Odigrao je solidnih 10 utakmica, a za neki kvalitetniji sud trebalo bi pričekati da prođe fazu prilagodbe. U Hajduku nosi broj 93 što je ujedno i godina njegovog rođenja. U nogometnom svijetu ništa čudno, ali zanimljivost je da je karijeru počeo u danskom klubu pod imenom B93. Osnovanom ipak koju godinu prije Baselovog rođenja, točnije sto. Iako je bio na probama u Blackburn Roversu i Odenseu, potpisuje za prvoligaša AB (Akademisk Boldklub). Nakon odličnih predstava dobiva poziv u U21 reprezentaciju Danske te potpisuje za Nordsjaelland koji mu nije dao priliku. Zbog toga potpisuje za norveški Stromsgodset čiji član ostaje 4 godine, a 2015. igrao je u oba poraza od svog današnjeg kluba. U 5 godina prošao je sve danske selekcije od U16 do U21, skupio solidan broj nastupa, a za Libanon debitira 2015. pogotkom Iraku. Nakon utakmice izjavljuje da mu i Danska i Libanon mnogo znače i da će teško odlučiti za koga igrati u budućnosti. Iako je odabrao Dansku u siječnju 2018., deset mjeseci kasnije ipak prihvaća libanonski poziv koji je izborio nastup na Azijskom prvenstvu.

Joan Oumari

Branič, 30 godina; 19/2

Snažni centralni branič rođen je u Berlinu. Karijeru je počeo u niželigašu Fuchse Berlin, klubu poznatijem po rukometašima. Odlični nastupi omogućili su prelazak u Babelsberg u kojem provodi 3 sezone prije nego ga uzima Rot-Weiss Erfurt. I tamo skuplja veliki broj nastupa i nastavlja s postupnim rastom karijere. Prelazi u FSV Frankfurt u kojem na njega oko bacaju Turci. Sivasspor plaća 300k eura i dovodi ga u svoje redove. Odigrao je 30 utakmica u sezoni i klub prihvaća solidnu ponudu od milijun eura od strane Al Nasra iz UAE. Prošlu sezonu odradio je na posudbi u japanskom Sagan Tosuu, ali završetkom sezone vraćen je u Dubai. Iako nije pretjerano visok, vrlo je skočan i snalažljiv u suparničkom kaznenom prostoru. Za reprezentaciju je debitirao 2013., a pogotke je postizao Makedoniji i Laosu.

Izbornik

Miodrag Radulović (MNE), 51 godina

Iskusni crnogorski stručnjak jedan je od najcjenjenijih i najutjecajnijih trenera svoje države. 1999. je završio svoj prvi trenerski tečaj u Podgorici. Ubrzo preuzima Zetu, a obuku nastavlja i u Nišu završava tečaj za seniorskog trenera. U petoj godini trenerske karijere, postaje pomoćnik Željku Petroviću s kojim odvodi olimpijsku reprezentaciju Srbije i Crne Gore na igre 2004., a U21 reprezentaciju do srebra na Europskom Prvenstvu iste godine. Pomoćni trener postaje još u Boavisti, reprezentaciji Crne Gore do 19 godina i Dinamu iz Moskve. Samostalni posao našao je u uzbekistanskom Pakhtakoru, a nakon nekog vremena preuzima podgoričku Budućnost i odvodi je do naslova prvaka. Odlazi u Kuvajt gdje radi ukupno dvije godine, a jednu odrađuje u kazahstanskom Atyrau.

U svibnju 2015. preuzima Libanon koji podiže na višu razinu. Prvi puta plasirali su se na Azijski kup kroz kvalifikacije, a na ljestvici su ostvarili skok od gotovo 70 mjesta i pozicionirali se na rekordnom 79. mjestu. Postaju ozbiljna reprezentacija koju nitko ne podcjenjuje, a imali su i niz nepobjedivosti dug 16 utakmica. Zasluga ide i savezu, ali Radulović je taj koji 24 sata razmišlja o napretku svoje momčadi i koji često putuje na sastanke s novim potencijalnim igračima iz dijaspore. Putovao je u Rusiju na Svjetsko Prvenstvo kako bi pratio Saudijsku Arabiju s kojom se susreće u drugom kolu. Od prvog dana naglašava da Libanon ima talenata, ali da savez mora poraditi na uvjetima jer se momčad ne može pripremati u svojoj domovini. Puno radi s igračima na mentalnoj pripremi i vidljivi napredak u samopouzdanju igrača smatra najvećim vlastitim uspjehom. Iako nije najdugovječniji izbornik u libanonskoj povijesti, vodio ih je na najviše susreta, preskočivši nedavno spomenutog Thea Buckera. U 32 susreta poražen je svega 8 puta.

RANKING #18

Vratari - Ri Myong-guk (Pyongyang City) 120/0; Sin Hyok (Kigwancha) 1/0; Kang Ju-hyok (Hwaebul) 1/0.

Braniči - Jang Kuk-chol (Hwaebul) 39/5; Sim Hyon-jin (April 25) 30/5; Kim Chol-bom (April 25) 8/0; Kim Song-gi (Fujieda MYFC, JAP) 6/0; An Song-il (April 25) 5/0; Ri Chang-ho (Hwaebul) 5/0; Ri Il-jin (Sobaeksu) 5/0; Ri Thong-il (Kigwancha) 1/0.

Veznjaci - Ri Yong-jik (Tokyo Verdy, JAP) 14/3; Ri Un-chol (Sonbong) 12/0; Kang Kuk-chol (Rimyongsu) 8/0; Ri Kum-chol (Wolmido) 6/0; Kim Kyong-hun (Kyonggongop) 2/0; Kim Yong-il (Kigwancha) 1/0; Choe Song-hyok (Arezzo, ITA) 0/0

Napadači - Jong Il-gwan (no club) 62/21; Pak Kwang-ryong (St. Pölten, AUT) 34/13; Ri Hyok-chol (Rimyongsu) 19/8; Rim Kwang-hyok (Kigwancha) 6/3; Han Kwang-song (Perugia, ITA) 3/0.

Pak Song-chol je najpoznatije ime koje se nije našlo na popisu. AFC ga predstavlja kao najvažnijeg člana mommčadi. Popularni Jong Tae-se i dalje aktivno i uspješno igra za japanski Shimizu, a od reprezentacije se oprostio 2014. godine.

U zemlji ugušenoj sankcijama i autoritarnim vođama, nogomet ljudima nudi malu zraku nade. Represivne ekonomske sankcije bile su jedan od razloga zbog kojeg je prethodni izbornik Jorn Andersen odstupio. Novi i neiskusni izbornik Kim Yong-jun ima nezavidnu ulogu pripremiti momčad u kratkom roku i zadovoljiti zahtjeve svog gotovo imenjaka Kim Jong-un-a.

Kvalifikacijsku grupu s Uzbekistanom, Filipinima, Bahrainom i Jemenom odradili su vrlo dobro. S 5 pobjeda, remijem i 2 poraza smjestili su se iza Uzbekistana, ali su za jedan bod ostali bez direktnog plasmana. Pobjedama u prva 3 kola protiv Bahraina, Uzbekistana i Jemena nagovijestili su uspješne kvalifikacije. Posebno su briljirali protiv jakog Uzbekistana kojemu su u prvih 36 minuta postigli 4 pogotka, a dva primljena u nastavku nisu pokvarila dojam. Ostatak je prošao više manje očekivano i u posljednjem kolu otišli su na Filipine po direktan plasman. Do 84. minute imali su sve u svojim rukama, ali domaćini okreću u 90. minuti i Sjeverna Koreja mora u dodatne kvalifikacije.

Šok je potrajao pa su i u novoj grupi startali su s dva remija i porazom od Libanona 5:0. Do kraja su uspjeli zaredati 3 pobjede protiv Malezije i Hong Konga te se s 5 bodova zaostatka za Libanonom plasirali na natjecanje. Biti će zanimljivo vidjeti mogu li im se osvetiti na Azijskom prvenstvu. Na natjecanju su igrali 4 puta. 1980 osvojili su 4. mjesto izgubivši u polufinalu i utakmici za treće mjesto od Sjeverne Koreje i Irana. U ostalim izdanjima nisu prošli skupinu i osvojili su svega 2 boda.

U ovoj godini odigrali su 7 utakmica. Jednu je vodio Andersen, 2:0 protiv Hong Konga, a ostalih 6 Kim Yong-jun. Omjer od 2/2/2 na prvu ne izgleda toliko loše, ali pobjeđivali su samo Mongoliju i Tajvan koji su kvalitetom daleko od momčadi s ovog natjecanja. Par dana prije početka turnira Bahrain ih je pobijedio 4:0 i ne dočekuju baš u najboljem raspoloženju prvu utakmicu protiv Saudijske Arabije koja ih je na prošlom izdanju pobijedila 4:1.

Izdvojeni igrači

Jong Il-gwan

Napadač; 26 godina; 62/21

Kao najbolji strijelac Sjeverne Koreje u povijesti, Jong je već godinama junak nacije. Neugodni i na širokom prostoru teško zaustavljivi napadač 2013. godine povezivan je sa zagrebačkim Dinamom, dok su godinu ranije interes pokazivali Newcastle United, Partizan i PSV. Postoji verzija koja kaže da je nekoliko poznanika izmislilo priču s Newcastleom da vide koliko brzo će se mediji upecati. Nakon što je Daily Mail objavio špekulaciju, lavinu je bilo nemoguće zaustaviti. Istina ili ne, manje bitno jer domovinu napušta tek 2017. kada odlazi u švicarski Luzern. Dobio je nadimak Urs, ali to je sve po čemu će ga pamtiti pošto se nije nametnuo ni u Luzernu, ni u drugoligašu Wilu gdje je završio na posudbi. U rujnu 2018. Jong i švicarski klub sporazumno su raskinuli ugovor i pitanje je u kakvom stanju glavna uzdanica dolazi na turnir.

Pak Kwang-ryong

Napadač, 26 godina; 34/13

Četiri godine igrao je u Sjevernoj Koreji, a s 18 godina prelazi u švicarski Wil. Gotovo odmah seli u Basel u kojem debitira nakon nešto manje od mjesec dana. Ulaskom u igru u 92. minuti utakmice protiv Otelul Galatija, postaje prvi Sjevernokorejac koji je nastupio u europskoj Ligi prvaka. Usprkos tome, nije imao mjesto u prvoj momčadi pa je nakon polusezone u juniorskoj ekipi poslan u drugoligašku Bellinzonu na posudbu. Nakon dobrih nastupa i ozljeda glavnih Baselovih napadača, klub ga vraća, ali nakon jedne odigrane utakmice ponovno šalje na posudbu. Te sezone proglašen je najboljim igračem Sjeverne Koreje. Iako u Baselu nije dobivao priliku, u drugoj ligi je igrao vrlo dobro i poentirao 28 puta u 66 utakmica prije selidbe u austrijski St. Polten. S reprezentacijom je osvojio 2 AFC Challenge kupa 2010. i 2012. godine. Na prvom izdanju postigao je jedan pogodak, a na drugom dva te završio u najboljoj momčadi turnira. Pak je igrač koji voli ući iza leđa braničima, a ne preza od duel igre s obzirom na dobru konstituciju. Igra glavom mu je također na solidnoj razini.

Han Kwang-song

Napadač, 20 godina; 3/0

Rođen u Pjongjangu, Han je proveo dio svoje mladosti u nogometnoj akademiji u Barceloni prije povratka u domovinu kako bi se pridružio Chobyongu. Pažnju je privukao na Svjetskom kupu do 17 godina u Čileu i ubrzo nakon toga pozvan je da se pridruži ISM akademiji u Italiji na zahtjev talijanskog senatora Antonia Razzija, dobrog prijatelja sjevernokorejskog čelnika Kim Jong-un-a. Razzi često ističe prijedloge za jačanje talijanskih veza sa Sjevernom Korejom kroz sport i glazbu.

Izbornik

Kim Yong-Jun, 35 godina

Trenersku karijeru počeo je s 27 godina u Pyongyang Cityju gdje je proveo 3 godine. Od 2013. do 2017. bio je pomoćni trener istovremeno u U16, U17 i U23 reprezentaciji Sjeverne Koreje, a prije dva mjeseca postaje izbornik najjače sjevernokorejske selekcije. Iako mu nije ostalo mnogo vremena prije Azijskog kupa, uspjeli su u raspored ugurati već 6 utakmica te ostvariti po 2 pobjede, remija i poraza. Razloga za optimizam i nema previše s obzirom da su u posljednjim utakmicama remizirali s Vijetnamom i izgubili od Bahraina s 4 pogotka razlike. Igračka karijera mu je trajala 9 godina, a skupio je 59 nastupa za reprezentaciju među kojima je i nastup na Svjetskom Prvenstvu 2010. 

Slazem se, Azijski Messi 

Ima li ko stream?