Ovaj poljak sudac je zesca budaletina, lik jednu gresku brani drugom

Pokušat ću sumirati svaku repku po redoslijedu iz grupa

Nizozemska - potpuno iskorišten potencijal pa i otvoren ždrijeb. Izbacili su Gakpa kao buduću zvijezdu i još nekoliko anonimaca se dobro istaklo na velikoj sceni. 

Senegal-unatoč izostatku Manea igrali su jako kompaktno i solidno. Nije bilo bezglavog divljanja i znao se red.Također teško su mogli bolje od toga. Mogu biti zadovoljni.

Ekvador-dobro su počeli i onda su počeli padati. Katrane riješili rutinski, nizozemce su držali u šaci, a senegalci ih obrambeno sredili. Uvijek pokažu potencijal ali nikako do kraja, kao da im pada koncentracija.

Katar-razočaranje. Godinama su se pripremali i sve podređivali za ....nulu. Niti igre, niti kvalitete, niti taktike. Da nisu bili domaćini teško bi se kvalificirali.

Engleska-standardno s velikim očekivanjima i bolnim spuštanjem. Ako ništa ovaj put nisu igrali tvrdo i taktički već lepršavo s dosta prilika. Doduše protiv lošijih momčadi se mogu ispuhati ali jače ih čitaju što i bi.

SAD - još jedni koji su ispunili potencijal. Uglavnom sredina na čelu s Pulišićem je držala konce u igri gdje se malo tko trkački nadmetao s njima. Bolje nisu mogli.

Iran-prije ih je srao ždrijeb a sada kada je bio povoljan opet pucanj u prazno. Mislim da su na njih itekako utjecale nenogometne aktivnosti, prvo previranja u savezu pa smjena izbornika i onda ovi društveni nemiri. Na njihovu žalost ova generacija s dobrim napadačima ostat će gubitnička.

Wales-generalno loše. Kada im Bale šteka, onda šteka čitava momčad. Ovaj put nisu bili previše rastrčani, čak ni agresiva nije puno palila. Može se reći da su zakazali.

Argentina-skroz zaslužena titula. Zapravo skroz nesimpatična momčad s dosta pragmatičnom taktikom prilagođenom svakom protivniku je onako na silu i čistu kvalitetu Messija uspjela dogurati do titule.

Poljska-bez neke igre doguraše do drugog kruga. Mogu dignuti spomenik Ščesnom jer im je spasio dva primljena gola i zapravo je on najzaslužniji za ovaj uspjeh realno.

Meksiko-srušio se postulat o vječitom ispadanju u osmini finala. A možda bi bilo sve drukčije da su malo više bili napadači raspoloženi. Malčice više su pokazali od poljske međutim ispali su radi više primljenih golova.

S.Arabija-dajte im titulu, jedini pobjediše prvaka! Nakon dugo vremena nisu bili kasica za punjenje gol razlike već skroz kompetitivna i borbena momčad. Ipak igrali su dosta divlje i bez razrađene taktike što ih je koštalo boljih rezultata u konačnici.

Francuska- i bez pola prvotimaca dogurali su do finala. Snažan momčadski duh u svakom pogledu. Mbappe je odigrao prvenstvo iz snova. Do finala stalno se činilo da igraju loše da bi u par protunapada rješavali susrete. Strašna momčad.

Australija-svakako iznenađenje. Radna momčad bez velikih zvijezda je uspjela proći grupu. Izuzev prve utakmice u svakoj idućoj su bili na nož s ostalim protivnicima. Također borbeni duh koji ne pomišlja na predaju.

Tunis-nisu uopće loše igrali ali opet kao da je falio jedan faktor x, a pomeni bi to bilo malo konkretnija realizacija prilika. Nije im ni ležao defenzivni australski nogomet kojeg nisu uspjeli probiti. Ali ipak, dobiše francuze i vraćaju se uzdignute glave.

Danska-možda najveće razočaranje. Katrani se još mogu vaditi da su nepoznanica ali ovaj put relevantnu silu sa zavidnim rezultatima. Ovdje niti naznaka te čarolije. Od njihove igre s brzim dodavanjima niti je bila igra, niti išta brzo niti kvalitetna dodavanja. Veliki minus.

Japan-momčad koja svlada španjolce i nijemce svakako zaslužuje dubok naklon. Tehničke nedostatke nadoknađuju fanatičnim trčanjem kao i branjenjem. Na čvrst blok im nije išlo pa su se eto više mučili s tamo nekim kostarikenjosima nego s europskim palim silama.

Španjolska-opet su igrali upadljivu igru s velikim posjedom. Nekoga jesu napunili ali stalno tako igrati ipak ne ulijeva dugoročnog ploda posebice ako je tu sumnjiva selekcija s gomilom neiskusnih igrača. Realno, mogli su bolje ali opet gledajući neke igrače nije čak ni ovaj plasman nužno loš.

Njemačka-novo SP, novo grupno ispadanje. Iako nisu uopće igrali loše. Međutim kod njih su stalne te amplitude i žute minute koje su prečesto kažnjavane pogocima pa se ti vadi. Također i njih su zanimale neke stvari koje nisu nužno vezane za nogomet zbog čega su izgubili fokus.

Kostarika-labuđi pjev sjajne generacije. Baš loš nogomet, gdje je izuzev s japanom svuda curilo. Isto su djelovali kao da su zalutali u Katar.

Maroko-hit prvenstva. Imao sam skepticizam nakon otpuštanja izbornika ali ispada to sjajnim potezom. Taktičke postavke nepromijenjene sa povratnicima koji su dobili kreaciju. Njihova granitna obrana je popustila tek u završnici kada su prvotimci se naozlijeđivali.

Hrvatska-još jedno sjajno prvenstvo okićeno medaljom. Taktički nogomet sa sjajnom sredinom koja čuva loptu nije dala protivnicima da se razmašu do polufinala. Također je izbačeno nekoliko sjajnih igrača koji garantiraju svijetlu budućnost. Kritike, nedovoljna rotacija igrača i malo taktičke fleksibilnosti.

Belgija-još jedan labuđi pjev nadarene generacija koja ipak nije ispunila svoj puni potencijal. Uz ozljede nekolicine bitnih igrača još im je kao blamaža došao sukob u svlačionici pa je loš dojam uprljan još više.

Kanada-povratnik nakon duže vremena se pokazao ipak nedostatnim da se nosi s tako dobrim repkama. Ipak pokazali su par jako dobrih atleta koji nikako ne staju. Grade momčad za iduće SP kada su domaćini i može se reći da su bar skupili neko iskustvo.

Brazil-momčad odličnih ofenzivaca je djelovala sjajno protiv kudikamo slabijih momčadi s kojima se poigravala. Ali već je bilo mučenje sa švicarcima koji su im zatvorili sredinu, a tek posebno hrvatima koji su uz sredinu zatvorili krila. Pokazalo se da i takozvani favoriti nemaju taktičku fleksibilnost kao i previše sličnih igrača.

Švicarska-oni malo kada razočaraju, baš su konstanta. Znaju držati rezultat međutim nikako da ne dobiju neki veći iskorak protiv jačih momčadi. Oni neće razočarati ali malo kada će iznenaditi, izuzev prošlog ep-a.

Kamerun-konačno prekinuli niz poraza i čak su djelovali kudikamo organiziranije no inače. Rekao bih da je njima možda falilo malo više kvalitete u obrani. Isto im je otegotna okolnost što su istjerali Onanu koji im je možda čak najbolji igrač.

Srbija-puno zuje a malo meda daju. Još jedno SP u kojem se nisu iskazali. Čak ispada da je onaj kaos iz Rusije pokazao više od "nikad jačeg" pixijeva stroja. Igraju presporo i bezidejno, kao da su se više sunčali nego igrali. Čini se i ondje da su bili nemiri u svlačionici. Ako ništa. bar su im utakmice bile zabavne. 

Portugal-sada im se daj zatvoreni nogomet obio i to ponajviše radi vrlo porozne obrane. CR ne može više sam, a ostali ono statiraju. Iako jako su dobro igrali protiv švicaraca bez njega. Imaju dobru budućnost ali trebaju promijeniti svoju filozofiju igre.

JKoreja-sjajan uspjeh za njih. Ako ništa, drago mi je radi Sona koji je možda čak i najveći azijski igrač ikad. Radna i disciplinirana momčad s ipak velikim nesrazmjerom kvalitete. Na upornost i sreću su prošli i dalje od toga nisu mogli. Trijumf nad rasterećenim portugalcima će dugo pamtiti.

Urugvaj-labuđi pjev velike generacije je ipak neslavno završio. A možda bi bilo drugačije da nije bilo dvojbenih sudačkih odluka ili da nisu zatvorili utakmicu ranije. Za njih se ne bojim, oni će nastaviti igrati ratnički iako teško da će u skorije vrijeme imati toliki broj prvoklasnih igrača na okupu.

Gana-solidan nastup unatoč zadnjem mjestu. Momčadi s lošijim obranama su dobrano namučili dok je bilo ipak drugačije s čvršćim protivničkim zadnjim redom. Pokazali su nekoliko dobrih pojedinaca u sredini terena i općenito teško ih je bilo nadigrati. Da je bilo malo više koncentracije, sigurno bi prošli.

Rekao bi zadnje kvalitetno Svjetsko prvenstvo, samo domaćin Qatar po kvaliteti tu nije pripadao, bojim se da ćemo na sljedećem sa 48 repki imati jedno 10-ak loših ekipa, sve u svemu za nas će Qatar ostati u lijepom sjećanju, kao i ovo već sad legendarno finale za sve ljubitelje nogometa...

Štimac se javio i dajem mu za pravo: Ostaje gorki okus kod argentinske titule. Previše penala, previše pogurancije.

Jedina utakmica gdje su morali stizati rezultat je bilo protiv Saudijske-Arabije i znamo kako je završilo, ni skoro cijelo drugo poluvrijene nije bilo dovoljno da izjednače.

Sa druge strane Argentina ima jednu kvalitetu gdje je u samom svjetskom vrhu: Kontranapad, kad im se otvori prostor, predvođen naravno Messijem.

A prostor im se otvara kada se protivnik mora otvoriti jer je rezultatski u zaostatku. 

I to je bilo u svim utakmicama - osim protiv Saudijske-Arabije!

Ja osobno ne smatram da je Argentina velika reprezentacija, ali im se puno toga posložilo, što ne bi trebalo imati mjesta na SP.

Također mi se ne dopada kako se ponašaju na terenu i izvan, dno dna. Kao da za fair-play i sportski duh nikad nisu čuli. Od golmana preko Otamendija do Messija, prilično antipatični likovi. Znali smo od prije da su loši gubitnici (vidu naša tekma 2018) a sad znamo da su i loši, valjda iskompleksirani, pobjednici.

Argentina sve više postaje Uruguay II, iz najprljavijih dana.

Kako se zakuva u Americi. Berhalter, americki izbornik, nije htio puno korisiti Gio Reyna tokom svjetskog i jos nakon svjetskog prvenstva je iznio da ga je mislio poslati kuci jer se nije zalagao tokom treninga. Mada nije rekao njegovo ime, svi su znali ko je u pitanju.  Sad Claudio Reyna, koji je bio dobar prijatelj s Berhalet ga je prijavio da je prebio tadasnju djevojku u collegu (ta djevojka mu je supruga). Ne znam ko je gori ovde.  Berhalter zato sto je iznosio stvari iz svlacionice ili Reyna koji se bas sugavo ponasa. 

https://www.yahoo.com/sports/gio-reynas-parents-revealed-gregg-berhalters-past-domestic-violence-incident-to-us-soccer-183856786.html