cijela zbrka postoji zato jer su pravila kruta. Ovaj naš sistem da se svi ponašaju kao profesionalci, a igraju u amaterskim uvjetima je sranje. Trebalo bi konačno podijelit nogomet na profesionalni i na amaterski
za profesionalne klubove bi vrijedila stroga pravila i licence, morali bi imati odgovarajuću infrastrukturu, uredne financije, škole nogometa, ženske ekipe, travnat teren, reflektore, toplu vodu u svlačionici, slobodno mogu prodavat igrače i kupovat igrače itd. Standarde za dobivanje licence bih čak podigao do razine Uefinih licenci bar za pretkola
za amaterske klubove bi vrijedili puno niži standardi. Igrači dobijaju neku hranarinu, imaju amaterski ugovor, stavi im se salary cap, pa ne mogu mijenjat klub za ništa više od iznosa po tablicama i gotovo. Ne moraju imat krov, 5000 stolica, reflektore, U13 momčad, grijanu svlačionicu, ma ništa. Ako Zmijavci ili Vrapče s takvom ekipom i u takvim uvjetima izbore plasman u drugu ligu, neka je i igraju. Ako izbore i plasman u prvu ligu, neka je i igraju, ja nemam ništa protiv. Ali nema transfera, nema gostujućih navijača na utakmicama (jer ih nemaju gdje smjestit na igralištu), nema zarade izvan prodanih ulaznica, sponzora i sitniša od TV, sve dok ne steknu uvjete za dobivanje profesionalne licence
tko bude kršio pravila, davao igračima na crno 2000 kuna više, odmah izbacivanje tri ranga niže
financijski je to na nuli, malo priljeva, ali ni ulaganja nisu velika. Ako nisu sposobni dobiti profesionalnu licencu, neka onda igraju nogomet zbog radosti loptanja na livadi. Nema u tome ništa loše
ali, tu je problem, jer svi vrlo rado prodaju igrača u Kecskemet za 20 000 €, ali rijetki su koji taj novac ulože u klub da postave još jednu pipu s toplom vodom u svlačioni ili kupe djeci dvajst dresova, već dovode i plaćaju druge igrače
[uredio ian wright - 22. svibnja 2019. u 10:34]