Pleterničani su niz godina u gotovo nepromijenjenom sastavu, što je najbolji znak organiziranosti sredine odakle, dakle, vodeći igrači ne odlaze. I trener Dalibor Bognar već se udomaćio na klupi, koja ne oskudijeva u solidnom kadru. Udarni je, zajedno s Antinjanima, primio najmanje pogodaka u konkurenciji te, kao i Ždralovčani, doživio najmanje poraza. Samo dva i stekao isto toliko bodova prednosti ispred najbližeg pratitelja te veliko zimsko zadovoljstvo.

Ždralovčani su također samo dva puta tekuće jeseni ostali praznih ruku, pri čemu je to u jednom ogledu bilo pred njihovim pristašama. Taj ih je kiks stajao jesenske titule, ali prema prikazanome sigurno su sposobni na kraju biti prvi, do čega će, međutim, proljetni put voditi preko Pleternice, gdje stanuje lider. Djeluju organizirano, potentno i moćno te su prilično ugodno osvježenje natjecanja.

Antinjani su tek kroz filtar Komisije za licenciranje HNS-a stekli aktualni status, koji su igrama u prvom dijelu sezone posve zaslužili. Iako su imali permanentno dobre rezultate, sredinom jeseni odstupio je trener Milan Janković, kojeg je zamijenio Goran Meštrović. Uvodno imajući problema s realizacijom, ali je polusezonu zaključio dvjema pobjedama, koje su ih odvojile od pratnje, svrstavši ih na vrlo dobro treće mjesto.

Bjelovarčani su odigrali nekoliko vrhunskih utakmica i najavili kandidaturu za konačno slavodobitništvo, ali su od toga sada udaljeni zbog nekoliko podbačaja. Primarno na domaćem terenu, gdje nisu svaki put uspjeli pronaći put do gostujuće mreže pa ih je nekoliko remija stajalo boljeg učinka. Prema viđenome, dobro su pokriveni na svim razinama osim u vrhu napada, gdje nedostaje realizator koji bi materijalizirao učinak suigrača iz pozadine.

Vukovarci su u novu sezonu krenuli s novim, odnosno starim, trenerom Ivicom Radošem, koji nije bio zadovoljan zatečenom kadrovskom slikom. Zato su i uvodni rezultati bili šaroliki, ali je finiš jeseni bio doista sjajan, jer su ostvarene tri uzastopne pobjede koje su donijele zimovanje na petom mjestu. Prilično zadovoljavajućem i temeljem za potencijalni skorašnji uzlet iza kojeg stoji i grad.

Prošlosezonski slavonsko-baranjski prvak u jačem je sazivu prvi dio prvenstva završio nekoliko stepenica ispod. Uz oslabljeni kadar, jer trener Davor Rupnik imao je opetovanu ljetnu zadaću slaganja nove momčadi nakon što su mu primarno otišli oslonci iz obrane. Zato je ona bila propusnija nego inače, pa je tako i izgubljeno više utakmica, ali sadašnji plasman nije nezadovoljavajući. Naročito jer klub nema ambicija za više, ali želi nastaviti dosadašnje zapažene igre i rezultate.

Sastavljena od većeg broja mladih igrača iz Slaven Belupa, koji su igrali sve bolje kako je prvenstvo odmicalo. Uvodno je realizacija bila slaba, ali kada je procurilo, u posljednjih pet kola zabili su 16 pogodaka i najavili još veće mogućnosti te posljedično uspon u redoslijedu. Čini se da im odgovaraju više utakmice u gostima, gdje ima prostora za tu rastrčanu mladost.

Ulaz momčadi iz Ludbrega u sezonu bio je odličan i u prvom dijelu jeseni bila je permanentno na vrhu ili uz njega. U jednom su trenutku imali prednost koja se nije mogla dostići u jednom susretu, ali je od tada zamjetan pad. U posljednjih, naime, sedam susreta Ludbrežani su pet puta ostali praznih ruku, a jednom remizirali i pobijedili, zanimljivo, upravo jesenskog prvaka.

Na odlični proljetni dio sezone nastavio se slično upsješan veći dio jeseni. I to uz slabiju momčad, iz koje je permanentno izbivao veći broj igrača primarno napadačke orijentacije. To je, vjerojatno, uzrok najviše ostvarenih remija u konkurenciji a da Višnjevčani nisu izgubili pred svojim pristašama. Aktualni je problem nalaženje trenera, jer je karizmatični Robert Špehar neočekivano odstupio kolo prije kraja. Zbog raspoloživog kadra orijentacija mu je bila na disciplini u igri, u kojoj je padalo jako malo pogodaka.

Varaždinci su, vjerojatno, najmlađa ekipa u konkurenciji kojoj upravo zbog nedostatka iskustva nedostaje i nešto više bodova na kontu. I ovako nije nezadovoljavajuće jer imaju potentnu momčad koja bi za dvije ili tri godine mogla krenuti na stazu rezultata koji je taj nekadašnji prvoligaš imao. Strpljenje će biti najvažnije, a da se neki pomaci već vide, svjedoči završnica jeseni u kojoj su ti mladići prilično dobro izgledali.

I Đakovčani su tijekom jeseni promijenili trenera, jer prošlogodišnji Damir Lelas nije pronalazio načina podići momčad, koja je ljetos oslabljena. Angažiran je stručnjak s internacionanim nogometnim iskustvom Antun Labak, koji je donio svježinu u svlačionicu, koja je na travnjaku to zorno demonstrirala. Stvorena je tako nada da bi Đakovčani mogli nastaviti uspinjućim trendom.

S obzirom na to da su Čakovčani prošle sezone bili prvaci svoje “sjeverne” skupine, jesenski je plasman prilično nezadovoljavajući. Prvi dio prvenstva dobro su izgledali, posebice na svom terenu, odakle se nisu mogli odnijeti bodovi. Što se u međuvremenu dogodilo, ne možemo jasno odrediti, ali je činjenica da je nastavak bio više slab nego prosječan, pa se može konstatirati da je taj bivši prvoligaš trenutačno daleko od tih sfera.

Dva ili tri boda više sigurno bi donijela drukčiju konačnu sliku od preskromne za taj ugledni klub, koji je u međuvremenu logistički pojačan. Igrački je, međutim, gotovo na istoj razini, naročito jer su se neka pojačanja iz Osijeka ozlijedila, a ostali nisu iskazivali naročitu moć. Zbog toga se, vjerojatno, umorio Pavao Strugačevac, kojeg je na klupi zamijenio Tomislav Steinbrückner, kojeg čeka zahtjevno pripremno razdoblje. Zanimljivo je da mu je najbolji igrač bio najstariji Zoran Ratković, koji je i prvi strijelac natjecanja.

Požežani su, također, jesensko raočaranje, čije su, međutim, prvenstvene borbe već bile najavljene tijekom priprema, kada je odstupio trener. Povjerenje je dobio Ninoslav Parmaković, koji je ujedno bio i igrač te se tako pokazalo da Slavonija nije poželjno odredište, premda se radi o provjerenom igraču, sada na klupi. Kadar se nije znatno promijenio, ali se čini da nije u pravom treningu, tako da se popravak iščekuje.

I Oriovčani su očito nespremni dočekali sudjelovanje u jačem natjecateljskom okruženju. Nakon četiri startna poraza do prve su pobjede došli tek u sedmom kolu. Nakon čega su djelovali malo bolje, ali nedostatno za zimovanje iznad pretposljednje pozicije. Ohrabrujuće je da bi i ona mogla biti ostajuća, ali se na to ne treba osloniti, primarno zbog vlastite atmosfere, bez koje nema momčadskih sportova. Konkurencija nije znatnije odmaknula pa je se može (pre)stići ako, dakako, budu na puno višoj razini od pretežite jesenske.

Nakon 15 odigranih utakmica Virovitičani nisu osvojili ni jedan bod te je jasno da su već na sredini prvenstva ispali iz konkurencije, za koju očito nisu bili spremni! Iako u nekim susretima nisu imali ni sportske sreće, ali izgubiti baš od svih u sazivu, zoran je pokazatelj da si preslab za njega. Stoga drugi dio sezone trebaju iskoristiti za planiranje budućnosti kako se ne bi nastavilo ponirućim trendom.