Osvajanje titule prvaka čini se da je najviše iznenadilo upravo Pleteničane koji nisu s time planirali, kao i prilagodbom tamošnjeg objekta drugoligaškim standardima. Moguće je da ponukani aktualnim uspjehom klupski čelnici razmisle o višem razredu, premda se sadašnji čini prilično zadovoljavajući. Na kraju su osvojili prvo mjesto uz čak devet bodova više od neposredne pratnje, čemu treba dodati da su Pleterničani najviše dali i najmanje primili pogodaka u konkurenciji. Stoga o zasluženosti uspjeha štićenika trenera Dalibora Bognara nema spora. Posljedica je to dugoročne stabilnosti kluba koja se ogleda i u igračkom kadru dulje vrijeme na okupu te dobro selektiranom i vođenom. Pretpostavka je da će ostati na okupu, tako da Slaviju možemo ponovno gledati u naslovnoj ulozi.

Antinjani su na mala vrata prošloga ljeta dospjeli u konkurenciju gdje su posve opravdali sudjelovanje. Permanentno među vodećima da bi na kraju bili peti, ali zadovoljni tim učinkom. Kod kuće su, uglavnom, pobjeđivali pristigle momčadi, a u gostima nešto skromnije djelovali, ali je ukupan dojam i te kako povoljan. Problem je što je kadar doveden izvana budući da vlastitog, posebice odgovarajućeg, praktički nema pa klupski frontmen Mata Andričević permanantno mora na tome raditi. Čini se da se u međuvremenu umorio jer je na kraju sezone odstupio ostavivši svome nasljedniku visoko postavljenu ljestvicu.

Ugledan klub iz Požege imao je prvi dio sezone nevjerojatno i neočekivano loš nakon kojeg je položaj pri tabličnom dnu bio logična posljedica. Nastavak je bio sušta suprotnost ponajprije jer je pogođen trener dovođenjem Marijana Bakule. On je složio mozaik i nanizao sjajnim proljetnim rezultatima, iza Međimurja najboljim u nastavku prvenstva, koji su donijeli plasman u gornjem dijelu redoslijeda. I razložno podgrijali optimizam da će se uspinjući trend nastaviti moguće i do najviše stepenice.

Nakon niza godina tavorenja napokon se nešto počelo događati u gradu papira. “Plamen” je potpalio novi predsjednik Dinko Burić vrativši brojne odbjegle “tigrove” među “crvene” i podigavši ambiciju do Druge lige. U netom okončanoj sezoni, izvjesno, nerealno primarno zbog golemog jesenskog zaostatka, ali su sigurno stvoreni dobri temelji za neposrednu budućnost. Povjerena je treneru Draganu Meiću, trećem ovosezonskom rješenju na klupi nakon što su odstupili Pavao Strugačevac i Tomislav Steinbrűckner.

Plasman Višnjevčana u sredinu, odnosno gornji dio redoslijeda sigurno je zadovoljavajući rezultat koji je ostvaren nakon bitnih promjena u logističkom i stručnom dijelu kluba. Dugogodišnjeg, naime, predsjednika Antu Ćurića prošloga je ljeta zamijenio mladi Marijan Mihaljević, a karizmatičnog trenera Roberta Špehara zimus ambiciozni Mario Jović. Rezultat očito nije trpio pri čemu je jedna od glavnih karakteristika bila odlična atnmosfera u svlačionici. Kako ima naznaka da se brojni spremaju napustiti ju, tada se opravdano javlja zabrinutost za ono što slijedi.

Slabiji start nakon kojeg je doveden trener Antun Labak i popravio tabličnu, odnosno opću klupsku situaciju koju je malo zatamnjela završnica prvenstva kada nisu postizavani očekivani rezultati, odnosno pad je bio očit. Posebice jer su Đakovčani bili prvi koji nisu pobijedili “fenjeraša” iz Virovitice u čijem kontekstu može biti opravdanje čuvanje za finale županijskog kupa. Nije osvojen, ali je izboren plasman u pretkolo Kupa Hrvatske koji će biti dobar motiv za predstojeći ljetni rad.

Trener Ivica Radoš imao je cijelosezonsku zadaću slaganja momčadi budući da je to morao na početku oba dijela. Rezultati su stoga bili oscilirajući, ali ipak slabiji kako se prvenstvo primicalo kraju pa je jasno da trend treba zaustaviti i preokrenuti. Budući da Vukovarci imaju osiguranu i pouzdanu logistiku, vjerovanja su da mogu bolje nego što su završili natjecanje, iako posebnih ambicija nije bilo.

Jesenski dio znatno bolji i učinkovitiji od proljetnog, ali ukupno zadovoljavajuće jer se zadržao status i osvojio županijski kup. Trener Davor Rupnik, slično kao Vukovarac Radoš, permanentno mora stvarati novu momčad u čijem je kontekstu proljetna bila slabija i nedovoljno široka. Status, međutim, nije bio upitan budući da je s dobrom perspektivom jer je u klub došao pomoći njemački odvjetnik i menadžer Atilla Altug koji sigurno puno toga može.

Od početka Oriovčani nisu dobro krenuli i bili su permanetno u zaostatku koji nije mogao nadoknaditi ni iskusni trener Milan Tomljenović. Momčad je dulje vrijeme na okupu i pomalo je zamorena pa treba svježe krvi. Kako je Nedelišće odustalo od Treće lige, Oriolik će u njoj ostati što je dobar poticaj za budućnost iz čije neposredne prošlosti treba izvući pouke.

Osvojiti samo dva boda od 90 mogućih očiti je znak nespremnosti i nedoraslosti Virovitičana za trećelekigašku konkurenciju. Mogli su biti zamrznuti na “nuli” jer su dva boda sjela u zadnja tri kola kada su protivnici nemotivirani i mislima na odmor. Ne promijeni li se dramatično nešto u klubu nabolje, tada će s postojećim igračkim kadrom teško biti ostati i u nižem razredu, tako da predstoji toplo ljeto. Ako su, dakako, uopće ima kakvih ambicija.