A ono baš organizirana navijačka skupina ne postoji niti u jednom od tih klubova. Tj ima Croatia neke navijače, neka "Certissa", ono skupilo se par klinaca i navijaju, ali neka, svaka im čast. Đakovo nema navijačku skupinu. Nekad su imali, ali to su uglavnom bili navijači dinama i hajduka. Ime nikad nije postojalo, nisu se mogli dogovoriti, a dobar dio je usporedno bodrio i Croatiu. Najjače navijanje je nekad bilo na rukometu, ali ni toga više nema. Uglavnom pojedinim tim viđenijim navijačima dinama i hajduka je bilo ispod "časti" (??) navijati za Đakovo, tako da  nikad tu navijanje nije ozbiljnije zaživilo.  A znalo je biti nereda, pogotovo na stadionu Đakova, koji je legendaran, ono igraju drugu ligu, a ograda na stadionu (i dan danas isto!) je visoka jedva metar i po, nema atletske staze, pa staneš iza gola i jebeš majku njihovom golmanu, ono praktički mu dišeš za vratom. To je nekad bila cool subotnja zabava. A najjači neredi su bili protiv Slaven-belupa, onu sezonu kad su ulazili u prvu ligu. Đakovo ih gazi, a sudac sve za njih i onda čisti penal za Đakovo, ovaj ne sudi, a rulja ( sve stariji ljudi 40+) popizdila, bacaju delegata s tribine,  igrači suca napadaju, murija uljeće na teren da ga zaštiti, ma ono luda kuća! Suci su dobrih sat vremena stajali na centru okruženi murijom i čekali da ih odvedu u svlačionicu, a nitko ne odlazi sa satdiona, svi ga ono čekaju, a bilo nekih 1000 ljudi na utakmici. Luda kuća. I sjeam se kad je Mladost 127 iz Suhopolja isto igrala, Đakovo ih dobilo 3:!, a Đuro Dečak u jednom trenutku ustane, izvadi pištolj i počme prijetiti sucima, a rulja (gotovo cijela zapadna tribina) se digne i krene prema njemu, a on brže-bolje dolje. To su bila vremena, ovo danas je za ku**c.