Odmah na početku da se ogradim. Nije mi namjera ni u ludilu braniti mjere Stožera, za koje i sam mislim kako su apsurdne do bola, ali ovo kukanje amaterskih sportaša već pomalo postaje zamorno. Amaterski sport nije i nikad neće biti zabranjen. Svi klubovi treniraju, utakmice se igraju, dakle, u čemu je problem? U tome što nema službenih natjecanja? Koja je razlika kad selo A igra protiv sela B neslužbenu utakmicu, u odnosu na neku utakmicu županijske lige? Nikakva, jedino se ne plaća taksa sucima i delegatima, a svoj dio ne uzimaju ni igrači nii razno razni ljudi koji se motaju oko klubova. Ja mislim kako je ova situacija na površinu izbacila jedan drugi problem, a to je da puno toga u amaterskom sportu nije amatersko. Očito ima dosta ljudi koji ipak naplaćuju svoj amaterski i volonterski status, i ti ljudi su sad kao očajni jer se zabranjuje bavljenje sportom. To je pomalo licemjerno i patetično. Bavljenje sportom NIJE zabranjeno.
Povlačiti usporedbe između prvoligaškog (drugoligaškog) igrača s nekim amaterom je neozbiljno. Nitko ne sugerira kako je jedan nogometaš otporniji na virus od drugog, nego se jednostavno radi o tome da profesionalni sport ima svoju računicu zbog koje se natjecanja nastoje održavati. Kod amaterskog sporta priča je drugačija (ili bi barem trebala biti), pa ove usporedbe nemaju smisla. Kukanje i pravljenje žrtve od sebe zaštitni je znak vremena u kojima živimo, pa su se valjda i sportaši amateri odlučili priključiti tome. Još jednom ponavljam, ni na kraj pameti mi nije braniti Stožer o kojem osobno nemam dobro mišljenje, ali isto tako mi je neugodno čitati patetične tekstove koji samo otkrivaju da amaterski sport ipak nije samo amaterski. To je problem o kojem bi se trebalo pričati, i možda uopće nije loše da se sve ovo događa, jer neke stvari u ovakvim situacijama izlaze na vidjelo.
