Dokazano ovisan
Pristupio: 30.07.2007.
Poruka: 11.700
Pročitao sam skoro sve intervjue s Nogometplusa i mogu reći da nisu baš filtrirajući, jer u stvari imamo dosta dobrih kandidata.
Ne slažem se s El Comadanteovim načinom vrjednovanja jer ljude pretvara u brojke, a bome ovi kandidati su puno više od brojki. Puno bolji mi je koolcrashov način, opisni, samo što nije opisao sve već samo one za koje hoće (međutim, nije ni lako opisati 20ak kandidata).
Jedna stvar mi je bila dosta upadljiva baš kod El Comadantea, to što je kod njega Bilandžić bio visoko na listi, a kod ostalih koji su se služili njegovom tablicom na dnu. Mislim da je El procijenio bolje jer su ovi drugi naveli da se Bilandžić zalaže za privatnog vlasnika (on je, za razliku od njih, naveo NH kao model) međutim sam naslov njegovog intervjua u SD govori da je njemu opcija privatnog vlasnika potpuno neprihvatljiva. Mogu razumjeti da se kandidat nekome sviđa ili ne sviđa zbog xy razloga, ali na iznošenje ovako krupnih neistina treba reagirati.
Hoću li pokloniti svoj glas i Bilandžiću ne znam, ali ću reći da me njegov intervju dosta zaintrigirao iz više razloga:
1. autoriziranost članka - vidi se da se čovjek ozbiljno pripremio i da ne želi ništa prepustiti slučaju, a za NO baš takve ljude i želim.
2. emocije - neki ih zovu i patetika, ne slažem se, volim ljude koji znaju pokazati emocije jer su emotivniji ljudi u pravilu komunikativniji, spremniji za suradnju. Kako NO nije samo jedan čovjek nego njih 9 dobro je da član NO-a bude emotivac, ali ne brkajte emotivca-plačip... i emotivca-komunikativca.
3. otvorenost - spremnost na transparentnost u radu NO-a, znači da se zna tko je i kako odlučivao. Kako su neki kandidati bili za, a neki protiv i ja sam se dugo mislio što je bolje, tj. hoće li sjednice biti onda "reality show" ili neće, odnosno je li se to radi u uspješnim sustavima ili se ne radi. Dojma sam da je bolje da se sve zna jer se ne radi o nabavci kopački (trivijalne stvari nisu one o kojima bi NO trebao raspravljati) već o strategiji kluba, a oni nadzornici koji nisu na to spremni za mene nisu dovoljno otvoreni.
Njegov najveći nedostatak po meni jest što, barem ja, nisam uspio pronaći kako on u stvari vidi sportsku politiku kluba. Je li to ulaganje u omladinski pogon ili nešto drugo? Jasno mi je da se zalaže da Uprava mora dobiti na samostalnosti i važnosti ali kakvu strategiju Uprave će on podržati ako bude nadzornik? Kaže da je sportski segment podbacio ali...
Na osobnoj razini, meni se ne sviđa što je politolog jer ne cijenim FPZ ali mislim da je tome usprkos ozbiljan čovjek.
Kad sam pročitao njegov intervju zadovoljno sam krenuo dalje na Botu (kao drugog po redu), i iako mislim da je Bota skroz u redu mislim da ima i mlađih, emotivnijih, energičnijih, a kod njega sam prvi put pročitao o "head-huntingu" za predsjednika Uprave što, mislim, nije loša ideja ali da bude "head-hunting" za natječaj. Spočitavalo mu se da je član tek odnedavno što po meni ne bi trebala biti presudna stvar kod biranja, ali i može biti. O neulaganju Grada u klub bi samo rekao čuvenu Paladinovu: novca nema niti će ga biti. Mislim da je Bota više neupućen nego zlonamjeran ali strategija bi barem tu trebala biti jasna: nama treba rad, rad i samo rad (poglavito s mlađima), a ne se zanositi s nekim investicijama koje nisu baš realne.
Tko će sad o svima pisati, ali da se zna jedino mi je Slaven Dujomir siguran za sad. :-)
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda