Poslije svega odgledanog Brahim Diaz mislim da je namjerno onako pucao - pošteno rekao bih
Senegalci su otišli terena, pokazali su da ih boli onako dosuđen penal, a to se mislim ipak dojmilo Brahim Diaza koji je sve to zakuhao
I njega je bolilo što mu nije sudilo penal, ali ipak tko bi ga sudio ondje u 98min nakon što si dvojbeno poništio gol
I nije ga sudac ni sudio, ali nakon Brahim Diazove predstave uključio se VAR pa ga je eto sudio, što će
I onda ova reakcija Senegalaca, pa rekao bih opravdana, iako ima elemenata da se svira penal, no već sam rekao ma ne bi nijedan sudac to sudio a nije ni ovaj isprva... Znači emocija Brahim Diaza - emocija. A emocija Senegala - emocija jedanaestorice. I pobijedila je... većina. Brahim Diaz je ipak prepoznao tu emociju, pošteno preuzeo odgovornost, čak pošteno pucao i golman je obranio.
U tom trenutku poželio sam da Maroko dobije u produžecima, iako bi bilo najpoštenije nakon raspucavanja (nisam gledao do sada prvenstvo pa sad ne znam je li bi to bilo sad fer ili ne bi, ali u tom trenu sam tako mislio) jer ipak je ovaj Brahim Diaz bio pošten. Ali, Senegal je bio bolji, dao gol i pobijedio, a ruku na srce bili su nešto bolji i konkretniji u samoj utakmici.
Neviđeno i zanimljivo finale. Pamtit će se. Brahim Diaz je ipak bio čovjek. Iako svijet voli pobjednike - mislim da je u Božjim očima ispao velik. Vratit će se to nekako, vjerujem
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda