Arsen Venger je jedan od najvećih trenera (menadžera) u istoriji engleskog fudbala. Doneo je revoluciju u Arsenal, "uvukao" engleski fudbal u moderno doba i promenio način skautinga igrača. Ne sme ni da se zaboravi da je bio "mozak" u osvajanju tri titule u Premijer ligi, četiri FA kupa, kao i da je stvorio neke od najboljih fudbalera koji su ikada igrali. Otići će kao legenda, a sada je vreme da napusti "Emirate".
Martin Kion, jedan od fudbalera koji je igrao u Vengerovom timu, stao je u odbranu rečima da bi svaki navijač "tobdžija" bio presrećan da mu je neko pre 15 godina rekao koliko će Francuz ostati na klupi. I bili bi. Ali to ne mora da znači da njegovi uspesi moraju da budu prepreka za otkaz. Ako ga otpuste, neće morati da vrate nijedan od pehara. Jednostavno, mogu da mu se zahvale za najsjajnije godine u klupskoj istoriji, ali i da kažu da život ide dalje. Uz to, taj period je okončan pre šest godina, pa bi i sa ove strane otkaz bio opravdan. Niko ne misli da je Venger loš stručnjak, ali njegov ostanak ne nagoveštava da će se klub vratiti na staze slave.
Ključ nije u prošlosti, već u onome što će se desiti u budućnosti. A da li sada postoji neki nagoveštaj da će se nešto promeniti na bolje. Poraz
u derbiju severnog Londona od Totenhema bio je "proklet". Arsenal nije igrao toliko loše, ali su ih greške opet skupo koštale. Ono što dodatno kvari sliku je nedostatak neizvesnosti rezultata. Jednostavno, sadašnji Totenhem je bolji od sadašnjeg Arsenala. Vengerovi "advokati" će reći da je to normalno, jer je u proteklih šest godina (od kada ništa nije osvojeno) Venger na pojačanja potrošio 26,9 miliona funti, a Totenhem mnogo više, oko 150 miliona. Izgleda da Francuz igra po drugim pravilima od ostatka timova. Za njega je najvažnijie da se bude štedljiv. Ipak, u modernom fudbalu moraš da trošiš (ne bez mere) da bi bilo uspeha. Čak i pravilo o finansijskom fer-pleju ne znači da bi klubovi trebalo da budu pasivni po pitanju kupovine.
I dok bi Mančester siti i Čelsi mogli malo da "uspore", Mančester junajted uvek može da plati dobro, iako klub (vlasnici Glejzeri) duguju mnogo. Istina, Junajted je mnogo veći klub i mnogo jača mašina za pravljenje novca. Ali se onda postavlja pitanje - da li je to bila suština selidbe sa "Hajberija" na "Emirate"? Da se uz pomoć novca od sezonskih karata Arsenal pridruži velikim trošadžijama? Venger nije mnogo radio po tom pitanju, iako je klub bio u odličnom finansijskom stanju. Kao da trošenje novca smatra nepristojnim. Nije ni čudo što ga vlasnici toliko vole. Pa čak i kada je Venger otvarao novčanik, rezultati su ponekad bili razočaravajući. Ovog leta je angažovano četiri fudbalera za 10 miliona funti - Žervinjo, Mikel Arteta, Per Mertezaker i Aleks Okslade-Čembrlen.
U proteklim godinama trošio je prilično novca na Lorena Koščelnija, Tomasa Vermalena, Andreja Aršavina, Samira Nasrija, Eduarda, Aleksa Silvu i Tea Volkota.
Samo Nasri može da se smatra punim pogotkom, (Vermalen je odličan, ali ima problema sa povredama), ali on više nije član Arsenala. Venger je taj koji je doveo Tijerija Anrija, Patrika Vijeru, Robera Piresa i Seska Fabregasa, ali ga je magični osećaj napustio. Oni su znali da se organizuju, da se motivišu i da stvore pobednički mentalitet. I sve to potpuno sami. Sadašnja postava "tobdžija" ne poseduje ništa od ovoga, a izgleda da ne postoji ni trener koji bi to promenio.
Čak je i Ser Aleks Ferguson stao u odbranu nekadašnjeg neprijatelja postavljajući pitanje - ko bi nasledio Vengera, ako bi ovaj otišao? Zašto to ne bi bio Karlo Anćeloti, dokazani trener koji bi radio u Engleskoj? I ove reči Fergusona ukazuju na to da je i nekada veliko rivalstvo (dva trenera) izbledelo.
Vreme je da se Arsenal zahvali Vengeru na fantastičnom radu i umesto njega imenuje nekoga koga bi Ferguson mogao da počne da mrzi.
(
Alex Chick, Eurosport)
..nije bas da se sa svime slazem, ali tema za razmisljanje, svakako.