vrlo tendeciozno tumačenje
u Chelsea je osvojio naslov u prvoj sezoni, a u drugoj sezoni je bio drugi, što je za blesavog Abramoviča kiks, pa mu je dao otkaz. Totalno nezasluženo
u PSG je došao na pola sezone, kad je PSG bio drugi, tek se upoznavao s ekipom i završio drugi. U drugoj sezoni je osvojio naslov i ispao u LP od Barce na gol u gostima. Sam otišao u Real. Tko ne bi? To je vrh trenerskog posla
u Realu je u prvoj sezoni donio famoznu Decimu i to na način da je u polufinalu razbio Guardiolu na mikro-čestice. U ligi je završio treći i drugi, što je Perezu bilo dovoljno da mu da otkaz. Po meni nezasluženo, ali to je Real, histerija od kluba
u Bayernu je u prvoj sezoni osvojio naslov (što nije neki pothvat, ali ako ga računamo Guardioli, zašto ga ne bi računali njemu?), a u drugoj su mu dali otkaz nakon dva mjeseca. Nezasluženo, ali Munchen je mini-verzija Madrida što se tiče histerije
u istom razdoblju ima dakle 1 LP i naslove prvaka u tri od pet Liga Petice. Guardiola ima naslove u dvije Liga Petice i jednu LP više. Zaključak: Guardiola je bog-isus nad kojim ćeš slinavit u svakoj prilici, a Ancelotti je "senilac koji se već desetljeće nije nigdje zadržao dulje od dvije godine". Smiješno. Guardiola se zadržao u Munchenu čak tri sezone i to ga valjda čini dijelom klupskog namještaja kao što su Beckenbauer, Muller ili Rummenigge, za razliku od skitalice Ancelottija?
[uredio ian wright - 13. siječnja 2018. u 11:06]