evo nakon jednog podužeg posta na drugoj temi i neprihvaćenog, što je skoro bilo fatalno za moj kompjuter, bar da tu kažem riječ-dvije.
sve čestitke athleticu. dugo nisam vidio ekipu toliko srčanu, s takvim presingom, koja uvijek igra presing od jednog i pol igrača na jednog igrača s loptom, i to cijelu utakmicu. athletic i obrambeno i napadački uvijek nadbrojao sporting, što je rezultiralo time da puno lakše izigraju sporting, nego kontra. sportingovi igrači radili elementarne greške, rijetko koji od njih je gledao što mu suigrač može s primljenom loptom, za njih je nakon točnog (tehnički) pasa akcija završavala. daleko od toga da sporting slaba ekipa, dapače.
svaku akciju kada su skužili da će puknuti višak na boku, uvijek su se dva najdefanzivnija vezna vraćala duboko u svojih 16 m, jer athletic napada s 5,6 igrača i da nisu dolazili pomagati, mogli su i nastradati.
athleticov prvi gol kao s treninga, sve što jedan nogometni napad može ponuditi, vrhunski. šteta što ju je strijelac krivo zahvatio bila bi eurogolčina i estetski, ovako je taktička majstorija. llorente nevjerovatan posao uvijek odradi i najsretniji sam što je upravo on nagrađen tim pobjedničkim golom. atmosfera gotovo cijelu utakmicu ekstatična , oni povici athletic su mi ledili krv u žilama makar sam samo njihov simpatizer, ne i navijač.
i jedna opaska psihološke kategorizacije. u svim utakmicama za prolaz, uvijek se dogodi sljedeća situacija. ovisno o intenzitetu i važnosti utakmice dogodi se prije ili kasnije, ali je neminovna.na euru i sp nekad znaju biti takve i cijele utakmice, danas sam to primjetio oko 50. min.
obadvije ekipe imaju na umu rezultat, prolaz, zamišljaju najgori mogući i najbolji mogući scenarij. podlegnu atmosferi s tribina, počne se griješiti u jednostavnim dodavanjima, obje ekipe samo žele zabiti gol a počne izgledati kao da nitko nema ideju kako doći do gola, noge su tvrđe što utakmica odmiče, pritisak s tribina i u psihi jači, stoperi nabijaju lopte u francusku.
ona ekipa koja se u tim okolnostima prva uspije izolirati od konteksta(tribina, uloga utakmice) i vrati se osnovama, onome što rade svaki dan na treningu - koncentracija kod dodavanja, jednostavna rješenja, po meni je ekipa s puno većim šansama za pobjedu. neki to zovu karakter, neki iskustvo, kako hoćete. i sporting i athletic su bili u tako jednom praznom hodu dobar dio drugog dijela što nije nerazumljivo s obzirom na važnost utakmice. obično takva situacija odgovara manje kvalitetnoj ekipi, jer se radi o svojevrsnoj lutriji.
bilbao je oko 75. min ulovio ciklus od jedno deset minuta gdje su na terenu izgledali kao ekipa koja zna što treba napraviti za prolaz, ali je sportingov blok bio prečvrst da ih pritisnu na najjače.
i onda dođe 90. min i priča iz nogometnih bajki, gdje te nekad i ta neophodna sreća pomazi. naizgled neopasna situacija, stoper reagira stotinku nakon llorentea, stotinku prekasno. manira rasnog astrijelca i clutch igrača i vrhunske ekipe, da zabije tako velik gol a da si suparnička obrana nema baš ništa za zamjeriti.
najljepši mogući scenarij za sve one koji su bili za baske večeras, ne sumnjam da je ludnica tamo. kapa do poda i igračima i treneru, zaslužili su tokom cijele sezone, pokazivali se najboljima kad je najviše trebalo i želim im svu sreću, dobar nogomet i pobjedu u finalu.