Iz Beča Igor VRANIĆ i Roni BRMALJ

Kad je prije tri godine predsjednik austrijskog saveza (OFB) Friedrich Stickler u Ženevi slavodobitno govorio o organizaciji EP-a 2008. godine, nije mogao pretpostaviti da će njegova reprezentacija izgledati tako nemoćno u prijateljskoj utakmici protiv Hrvatske. Austrijski nogomet strovalio se na najnižu točku u posljednjih desetak godina, suorganizator EP-a 2008. godine nema razloga za optimizam. Priče o stvaranju nove reprezentacije toliko su otrcane da služe samo u kurtoaznim prilikama.
- Vidio sam nekoliko zanimljivih mladih igrača, uvjeren sam da će austrijska reprezentacija za dvije godine stasati u jaku momčad. Pred kolegom Josefom Hickersbergerom je puno posla - govorio je izbornik hrvatske reprezentacije Zlatko Kranjčar neposredno nakon što su kockasti na Prateru pregazili austrijsku nejač.

Zico i Zizo

Omiljeni »Zizo« Kranjčar, nekad napadač »Rapida«, u bečkom je stilu podilazio domaćim novinarima koji su sumnjičavo vrtjeli glavama. Ništa manje nisu bili zabrinuti japanski novinari, koji u stopu prate hrvatske igrače. Kažu da Japan nema šanse protiv ovakve Hrvatske, koliko god izbornici Zico i »Zizo« jedan drugoga uvažavali u svakom izgovorenom slovu.
Uvjerljivom pobjedom (4:1) protiv Austrije, hrvatska reprezentacija započela je ciklus pripremnih utakmica uoči početka Svjetskog prvenstva. Rezultat protiv slabe austrijske reprezentacije zvuči daleko bolje nego što je igrala hrvatska reprezentacija. Velika razlika u individualnoj kvaliteti pokrila je slabosti Kranjčarova sustava s četiri igrača u zadnjoj liniji, Darijom Srnom visoko isturenim na desnom i Markom Babićem izloženom na lijevom boku. Štošta nije štimalo u zatvaranju prostora ispred zadnje linije obrane dok se igrači sami nisu razmjestili u prirodnijem rasporedu. Zlatko Kranjčar priznao je igračima »visoku profesionalnost« u traženju najboljeg sustava kojeg izbornik nije pronašao. Nije neobično u vrhunskom nogometu da igrači preuzmu odgovornost i sami odrede najbolji način igre. Budući da svaki trener želi stvoriti momčad koja se sama može prilagoditi protivniku, Zlatko Kranjčar može biti sretan što je uspio kad se nije nadao.

Klasnić i Olić

Do utakmice protiv Austrije važilo je nepisano pravilo: kad igra Pršo, igra i reprezentacija. U Beču je Pršo dobio suigrača koji razumije govor tijela, nekoliko poteza Ivana Klasnića naslutili su da je hrvatska reprezentacija dobila kvalitetu više. Brzinu i prodornost Ivice Olića izbornik Kranjčar predodredio je kao logični nadomjestak Pršinoj lucidnosti, dva različita tipa igrača prirodno bi se trebali nadopunjavati u vrhu napada. Međutim, Olić nema Klasnićev osjećaj za slobodnog suigrača, niti golgeterski instinkt jednog od najboljih strijelaca Bundeslige. Klasnić je sporiji od Olića, ali je konkretniji na malom prostoru kakvog treba očekivati u utakmicama protiv Austalije i Japana. U utakmici protiv Brazila Olić je u određenoj prednosti zbog agresivnosti i natprosječne brzine. Klasnić je sličniji Prši, ima više osjećaja za igru od Olića. Pogodak kakav je postigao u 35. minuti odavno nije postigao ni jedan napadač u kockastom dresu, što će izbornika natjerati preispitati stav o tipu suigrača koji će se u napadu vrtjeti oko Prše.
Klasnić je veći dobitak za reprezentaciju od visoke pobjede koja Kranjčara neće zavarati. Svjestan je Kranjčar nedostataka igre u iznuđenom rasporedu, koji očito ne odgovara ponajboljem igraču u kvalifikacijama Dariju Srni. Do utakmice protiv Brazila puno se toga mora promijeniti u taktičkom pristupu da bi kockasti u ovakvom rasporedu bili dostojni protivnici svjetskim prvacima. U protivnom igrači će opet sami morati određivati raspored u igri, što je protiv slabe austrijske reprezentacije bilo lako izvesti.

 

... Glasa Istre.