Do današnjeg dana imao sam solidno mišljenje o Daliću. Više ne.

Kao prvo, u utakmici za koju znaš da će se protivnik prvenstveno braniti, gdje će bekovi protivničke momčadi dobiti zabranu ulaska u našu polovicu, dati prednost teretnom Rebiću pred vižljastim bržim Brekalom je u startu, glupost da ne kažem nešto teže. Rebić je igrač tranzicije, igrač više manje neupotrebljiv protiv bunkera, pogotovo zbog svojih očiglednih tehničkih limita. Njegove su kvalitete najizraženije na velikom prostoru, a na malom se pokazuju sve njegove mane i može eventualno funkcionirati kao prinudna devetka. Sa druge strane Brekalo je igrač kao stvoren za igru protiv postavljene obrane, ali kao lijevi bočni. Uvesti ga desetrak minuta prije kraja i to na desnog beka(!) kolosalni je idiotizam. I sve je to Dalić morao znati pa ipak nije ništa napravio. Čak i ove izjave, što je igračima govorio na poluvremmenu, pokazuju luzera. Gubitak kompasa i gubitak vladanja nad situacijom. Sa druge strane Jura je radio upravo što je Dalić morao. Mijenjao na poluvremenu, a ne molio igrače da igraju.  I to mijenjao igračenm koji je promijenio situaciju na terenu, koji je dao gol nakon tipičnog brekalovskog prodora. 

Trener kojemu na očigled momčad tone, a ti ne radiš zamjene, što je osnovni trenerski alat, abeceda trenerskog posla, je loš trener.