Riki:
Hrvatska u 442 s rombom u sredini, gdje Modrić igra desno, a Rakitić u vrhu. Pjaca i Mandža u napadu. Nisam skontao zašto je to ideja i šta se dobija s Pjacom na drugom napadaču gdje čovjek prima loptu okrenut leđima ili je ne prima nikako. Kako on može doći u situaciju prodora 1na1 ili u nečemu što mu je forte?! Zašto s ovim igračima ne igraju 4231 ili 433? Napokon spojiš dva prava krila i onda staviš formaciju bez krila.
Osnovna ideja je da Badelj ili Modrić okomitom loptom traže Mandžu koji pivotira leđima okrenut golu na 25m. Druga ideja ubacivanje Pranjića po lijevom beku gdje se proba stvoriti 3vs2. Na drugoj strani je Vrsaljko i bolji od Pranjića, samo nema pravu podršku, jer se Modrić uvuče u sredinu da pomogne Badelju, a onda nema niko drugi, pa Šime može jedino u solo prodor.
Azeri organizovani u 4141, ne ispucavaju loptu, teže kombinatorici, ali čekaju najviše kontru ili polukontru kad dolaze brojno, s bekovima visoko. Na kraju priče obično slijedi centaršut. Ekipa s glavom i repom, vidi se ruka trenera, što se ono kaže. Kasnije su se branili zonom 4420, jako dobro kad se uzme ipak realna razlika u kvaliteti igrača.
Prva i jedina izrađena prilika u prvom dijelu, u 28. minuti nakon kombinacije Pjace i Vrsaljka na desnoj strani, prodora desnog beka Hrvatske, te povratne lopte na Perišića koji puca, a golman brani.
Drugi dio nije nikakve promjene osim energičnijeg početka, i jedni i drugi imali su po polupriliku, Hrvatska i par "dešavanja" pred golom, ali bez učinka. Kovač je u 59. minuti mjenjao Badelja za Kovačića. Onda je Rakitić stao do obrane u rombu, a Mateo na njegovu raniju poziciju.
Niko ima hrabrosti, ali je troši na gluposti. Izmjena Modrić - Brozović 20 minuta prije kraja, sporna je po više osnova, osim u slučaju neke povrede. Ako je koga trebalo mjenjati onda je to Mandžukić koji je odigrao nevjerovatno karikaturalnu utakmicu, neviđenu do sada.
U posljednjih 15 minuta kad je voda došla do grla i kad je Kovač uveo i Kalinića umjesto Perišića, stvorilo se i par prilika, ali to je bilo premalo. Azeri su uzeli zasluženi bod.
Razlozi za zabrinutost:
- redovno se bira pogrešna formacija
- igrači koje Niko izvuče iz naftalina (Badelj) ne odgovore zadacima. Badelj je danas dominirao u tehničkim greškama i pogrešnim predajama
- izmjene su stihijske, ništa krucijalno ne mjenjaju
Vice:
Hrvatska ima problem što joj fali igrača koji mogu igrati u međulinijama, posebno onima gdje inače obitava "desetka". Modrić i Rakitić ordiniraju iz dubine (potonji ima neke karakteristike za to potrebne i opasan je za gol, ali ne može igrati na jako uskom prostoru), to nije ni Kovačić kojem je forte izvući se do centra i onda pod pritiskom prvog igrača izbaciti jednog, a nerijetko još kojeg suparničkog veznjaka iz igre, to nije ni Mandžo koji bi se spustio sa špice jer je "samo" egzekutor, to nije ni Perišić na dovoljno stalnoj bazi. Jednostavno, Hrvatska i kad dođe do tri četvrtine terena, fali netko tko će dati onu završnu vrijednost akciji, zato se puno previše okrećemo napadanju preko bokova sve ove godine. Perišić, Rebić i Pjaca koji mogu s krila kreirati opasnu završnicu i stvoriti višak su zato zlatna vrijedni ovoj generaciji, ali im onda treba više podrediti uvjete u igri, koncentrirati igru u središnjem trokutu koji je super kreativan kako god ga sastaviš, i smišljeno "prazniti" stranu gdje se želi napasti i tražiti brzi prijenos do tamo. Da ne pričam da će se time obeshrabriti igra bekova koji nerijetko kod nas povlače i do suparničke korner linije, ali u mrtvom kutu, pa znaš točno da na svakoj našoj utakmici možeš očekivati 15 neizrađenih centaršuteva. Hrvatskoj zato sjajno dođe Brozović (to bi mogao i Pašalić odigrati), koji iz dubine i drugog plana često uđe u prostor kojeg ostali otvore, gotovo sasvim slučajno i nehotično, što da neku novu i neočekivanu dinamiku napadu. Bez njega smo mnogo predvidljiviji, rijetko tko se kreće "dva pasa od lopte" (oni igrači koji ne mogu odmah primiti loptu, ali moći će nakon idućeg pasa) i to je protiv duboke zone i solidne ekipice sasvim dovoljan recept za mučenje. U 4-1-4-1 zoni Azerbajdžan je imao rupa, ovaj prednji je bio zadužen za markiranje najdubljeg hrvatskog playa (najčešće Badelja), dok bi jedna od suparničkih "osmica" krenula na Modrića kad bi primio loptu, što je ostavljalo dosta veliku rupu između krila i najbližeg veznog igrača (sada je to pivot) domaćina - tu se propustilo češće spustiti Perišića i Pjacu da se uđe u završnicu s mnogo većim mogućnostima nego preko boka. Mandžukić je odigrao loše, ali ne znam kada ljudi u Hrvatskoj misle shvatiti da je čovjek finišer (i to udarcima otprve) i da si ne može iskreirati višak ni šut - to nije radio niti u Njemačkoj, niti Španjolskoj, tek u Dinamu je, na konto visoke razlike u kvaliteti nad ostatkom. Kalinić se sada diže u Fiorentini, Kramarić je bio još mnogo više lani i ne razumijem zašto bi Mandžino mjesto u prvom sastavu moralo biti neupitno, posebno bez Olića, jer njih dvojica i kada su igrali loše, defenzivno su presingom radili posao za četvoricu. Ja sam dojma da bi bilo koji solidna trener ekipu u kojoj ima ovakvu veznu liniju mogao izgledati barem donekle pristojno u svakoj utakmici. Takva je i Kovačeva Hrvatska, nikad spektakularno loša, nikad te ne zadovolji, nit smrdi nit miriše. Puno premalo evoluirala za ovo vrijeme dosad, posebno što je na klupskom planu gotovo svaki igrač doživio upgrade, a i sjatio se sijaset novih opcija koje prije njega nisu bile tu (Jedvaj, Brozović, Pašalić, donekle Rebić, Pjaca...). I dalje ništa od svega ovoga, da bar postoji natruha neke ideje u svakoj od osnovnih faza dosad, bio bih zadovoljan.
