Ultrasi Ponos Mostara I Hercegovine

Od postojanja portala Zrinjski.info na njemu je objavljeno preko 250 autorskih kolumni vezanih za Zrinjski i Ultrase. Ovih dana se rodila ideja o objavljivanju dijela njih u jednu knjigu, a da li će ona ugledati svjetlo dana ovisi o eventualnim sponzorima koji bi pomogli izdavanje iste. Jedna od prvih kolumni na portalu bila je ona o Ultrasima, i osobno meni je najdraža te je opet objavljujem kao najavu knjige Zrinjski.info.

Tko navijač nije vjerovatno i ne zna o čemu pišem, ali se nadam da će takve ovaj tekst malo više približiti navijačima. Fenomenom navijača i organiziranog navijanja bavili su se mnogi znanstvenici, psiholozi, socijalni djelatnici, ali niko do kraja nije odgonetnuo kako navijač razmišlja i što ga vuče da bude to što jeste?

Evo ja ću napisati nešto malo o našim Ultrasima. Ultrasi su navijačka skupina iz Mostara, žestoki tifozi Zrinjskog, kako nogometnog tako i ostalih klubova iz športske obitelji Zrinjski. To su sasvim obični momci koje svakodnevno susrećete u svom susjedstvu ili u nekom od supermarketa. Vjerovatno vaš sin ili kćerka, možda brat ili sestra idu u školu ili na fakultet sa nekim od tih momaka. Možda čak dijele radno mjesto sa vama ili sa nekim vama bliskim.
Vjerujte meni koji sam godine proveo među njima na tribinama i u kafiću, pa i na nekom koncertu ili kino predstavi da su to sve sjajni momci. Nisu svi Ultrasi istog imovnog stanja, nemaju istu školsku spremu, nisu čak ni iste nacionalnosti.

Jedino što im je zajedničko jeste ljubav prema Zrinjskom i što ti momci imaju veliko srce koje je otvoreno prema svima. Posljednja akcija koju su upravo pokrenuli, darivanje krvi dokaz je koliko su veliki ti momci. Ne moram sada puno o tome koliko je našoj bolnici potrebna krv, vjerovatno smo se svi našli u situaciji da je nekome našem bliskom bila potrebna ta dragocjena tekućina koja život znači, a zalihe u bolnici su male.

Ovu akciju navijača treba pozdraviti, i ne samo to već jednom i javnost treba da sazna istinu o Ultrasima . Istina je jedna i jedina, Ultrasi su dika našeg grada, sjetite se samo kako su znali proslavlaati titule Zrinjskog bez ikakvih incidenata. Često su Ultrasi neopravdano na udaru, svašta sje pokušali da ih se oblati , ali nikome to nije uspjelo.

Često čitate u novinama da je brat ubio brata, a ovi momci se međusobno zovu braćom. Oni se ne ubijaju, naprotiv oni dijele zadnji zalogaj kruha, posljednji gutljaj piva ili vode na povratku iz tamo neke zabiti sa gostovanja svoga kluba. Za Zrinjskog daju sve od Zrinjskog ne traže ništa. Ljubav prema nekome se ne mjeri materijalno, a to su ovi sjajni momci nebrojeno puta dokazali. Koliko je samo kilometara za njima, koliko neprespavanih noći, koliko gladnih dana da budu uz svoje Plemiće. I nikada nisu iznevjerili svoj klub, klub njih možda i jeste, ali Ultrasi ne odustaju niti će ikada odustati od svoga Zrinje.

Gordo zvuči njihova parola koja je osvanula jednoj utakmici u Širokm Brijegu kada su tamo igrali Plemići:

SVE PROLAZI SVE SE MIJENJA,IDU DANI IDU GODINE
SAMO ZRINJSKI OSTAJE,PONOS MOJE HERCEGOVINE

Da, to je tako, a ULTRASI SU PONOS GRADA MOGA…


"Zrinjski nisu novac i igrači , već navijači jer im život znači”.