Hrvatska je povezana s Bosnom i Hercegovinom. Sudbinski. Poveznice postoje u svim društvenim sferama. Povijest će sugerirati kako su hrvatski vladari i državnici dolazili iz krajeva koji danas pripadaju ...
... susjednoj državi. U bliskom povijesnom razdoblju, čak smo i živjeli u istoj državnoj tvorevini. A bili smo zajedno i tijekom Drugog svjetskog rata.
Piše: Mladen Bariša, Slobodna Dalmacija
I mnogi aktualni hrvatski političari korijenima sežu u Bosnu i Hercegovinu. Kao i sportaši. Napose nogometaši. Postoji čak vrlo ozbiljna etničko-nogometna teza koja kazuje kako bez bosansko-hercegovačkih igrača ne bi bilo kvalitetne Hrvatske lige, ali niti nacionalne momčadi.
|
Zamislite ovaj sastav...
Slaven Bilić je sretan čovjek. Zamislite da u srijedu navečer mora pronaći sastav koji bi se morao suprotstaviti sljedećoj momčadi: Vasilj - Ćorluka, R. Kovač (Tomas), D. Šimić (Živković, Tokić), Šimunić (Neretljak) - Srna (Bošnjak), N. Kovač (Agić), Leko (Bazina, Banović), Rakitić - Petrić (Bubalo), Mandžukić (Bule). A na klupi uz izbornika Ćiru Blaževića sjede mu asistenti - Ivo Šušak i Krunoslav Jurčić. |
Nacionalnost se, dakako, ne stječe mjestom rođenja. Slavni je engleski vojskovođa Arthur Wellesley, poznatiji kao Duke of Wellington ustvrdio: "Ako si rođen u štali ne znači odmah da si konj!". Čovjek koji je ušao u povijest porazivši Napoleona teško se, naime, borio s činjenicom da je (kao engleski protestant) rođen u Dublinu!
U nogometnom svijetu vrijedi poseban način nacionalnog samoodređenja. FIFA dopušta svakom igraču da prije nastupa za seniorsku momčad odluči o vlastitim nogometnim osjećajima (i pritom je nebitno jesu li isti motivirani emocijama, interesima ili nekim drugim čimbenicima).
Mnoštvo je igrača od 1990. (a koji su rođeni u Bosni i Hercegovini) prihvatilo Hrvatsku kao domicilnu reprezentaciju. Bilo je pritom i komičnih situacija. Tako je Veldin Karić postao hrvatskim reprezentativcem (tri nastupa), dočim je njegov bratić Edin Mujčin bio igračem Bosne i Hercegovine.
Sejad Halilović je pak nastupio za obje vrste. Prvo je zaigrao za Hrvatsku, protiv Izraela (1994. u Tel Avivu) da bi se potom ipak opredijelio za manje zahtjevnu konkuranciju u BiH svlačionici. Dževad Turković, crnogorski Musliman (rođen u Titogradu, odnosno Podgorici), postao je nogometnim Hrvatom i u vrijeme "vatrenih" nanizao šest nastupa.
Zasebna priča su nogometaši rođeni u trećim zemljama. Svakako najpoznatiji među njima je Zlatan Ibrahimović. No, on se između BiH (otac) i Hrvatske (majka) odlučio za Švedsku (zemlju rođenja).
Dvojbi nije bilo niti za "brudere" Kovač (Niko i Robert), odnosno Marić (Tomislav i Marijo). Mada su i oni mogli, barem teoretski, odabrati selekciju BiH. Kao i Ivan Klasnić (majka mu je Hercegovka) ili Josip Šimunić (njegovi su u Australiju stigli iz Bosne). Odnosno "Švicarci" Mladen Petrić i Ivan Rakitić.