Ako me od početka pratite, vjerovatno ste zapazili, da ja nemam nacionalističkih komentara. Volim sport i volim sportsko nadmetanje. Podjednako su mi drage i Hrvatska i Srbija i BiH i uvjek navajam za njih, osim naravno ako igrate protiv naše Slovenije.
Ovaj forum je sportski i neka ostane sportski. Pokušajmo prevaziči "političke" probleme i gledajmo na sport sa sportskog aspekta a ne da se prepucavamo ko je ratoborniji i ko je prvi počeo da se "bije". Pokušajmo biti jači i osudimo svoje navijače ako su to zaslužili.
Moram vam reči, da nema boljeg feelinga, nego kad ideš kao pravi navijač sa svojim klubom ili pogotovo sa reprezentacijom u inostranstvo i tamo reperezentiraš svoju naciju častnim navijanjem i ljepim ponašanjem.
Nas Slovenaca je recimo bilo 10.000 na trgu Dam u Amsterdamu i posle toga u Areni i nije se dogodio niti jedan incident sa drugim navijačima ni prije, ni za vreme, ni poslije utakmice (a izgubili smo 2-1 protiv Španije). Pratimo svoju repku skoro na svim gostovanjima (od Pariza, Moskve, Osla, Bukarešte, Kijeva...) i nigde nikakvih problema, čak su nas ocjenili, kao jedne od najboljih navijača.
A onda dođu gostovanja u Beogradu i Zagrebu i odjednom se moramo paziti. No, bez uvrede dragi moji Hrvati, razlika u dočeku, bila je velika.
U Beograd smo došli sa avtobusima i avtomobilima (čak i dan prije utakmice), parkirali vozila po cjelom gradu sa oznakama Slovenije i reprezentacije, okupili smo se "kod konja", šetali se Knez Mihajlovom u majicama slovenske reprezentacije i našim zastavama i nismo imali večih problema sa Srbima. Samo su nas pozdravljali prije svega sa uzdignuta tri prsta, što je na onaj dan (po njihovim riječima) značilo tri komada u našoj mreži. Kad su za vreme i posle utakmice vidjeli, da je vrag odnio šalu (utakmica je završila sa 1-1 i mi smo otišli na SP), postali su ratoborniji i došlo je do manje gužve na novinarskoj tribuni.
U Zagreb smo, u zadnje vrijeme kad masovno pratimo repku, dolazili dva puta. Jednom na prijateljsku utakmicu, a drugi put nadodatnu kavlifikacijsku utakmicu za EP. Doček je bio sve prije nego dobar. Zbog večih nereda i problema na prvoj prijateljskoj utakmici (bezbroj razbijenih avtomobila, razbijen avtobus sa slovenskim reprezentativcima, tuče po cijelom gradu...), na drugoj su pooštrene bezbednostne mjere pa smo morali parkirati svoje avtomobile i avtobuse izvan grada (posebno organizirano i čuvano je bilo parkiralište Plitvice na ZG zaobilaznici) ili po garažama ZG hotela ili kod prijatelja u dvorištima. Na bilo kakvo okupljanje u centru grada, recimo na trgu Bana Jelačiča, kako smo se okupljali po cjeloj Europi, nismo mogli niti pomisliti.
Nisam želi pisati ko je bolji ili ko je gori, samo sam iznio svoje doživljaje. Nisu niti svi Srbi slabi, niti svi Hrvati dobri. Pokušajmo, da oni koji razmišljamo normalno, da utječemo na sve pojedince u svojim zemljama, koji prave p***arije i da utakmice naših balkanskih susjeda budu opet samo sportske.
Mi smo recimo prije par dana potpisali prvi navijački manifest u Europi (potpisali su ga udruženi navijači Slovenije (to znači sve veče navijačke grupe) i predsednik OO EP u rukometu g. Jankovič), kako bi se Europi i svijetu pokazali kao prava sportska nacija, koja ne trpi vandalizam. Budite sigurni, da su bolji oni navijači, koji se ne biju i u sportu uživaju.
Na kraju puno pozdrava svim Hrvatima, Srbima, Bosancima, a prije svih mojim poslovnim partnerima u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Zadru, Čačku, Dubrovniku, Mladenovcu, Splitu, Obrenovcu, Umagu, Pančevu...