Nije problem izbora, demokracije, transparentnosti niti pokušaja da se uljudi Dinamo.

U tome nitko živ ne može naći ništa loše. Problem je u tome što je broj ljudi koji to svim srcem podržavaju sramotno mali. Ljudi su od Dinama odustali iz cijelog niza razloga i tu ne govorim o onima koji dođu na utakmicu kada je karta jednu kunu.

Odustali su i odustaju oni koji bi trebali svoju ljubav prenositi s koljena na koljeno. Tisuće takvih su odustale i odustaju svakog dana jer ne vide smisao u borbi protiv sustava koji ih ignorira.

Sustavu bi trebalo biti svejedno koliki broj ljudi upozorava na kršenje zakonskih odredbi. Jedan bi trebao jednako vrijediti kao tisuće, ali živimo u zemlji gdje su ubili volju tisućama da se okupljaju, a sa pojedincima se obračunavaju iscrpljivanjem.

Dinamo je danas nažalost mali klub. Mali je zato jer su ga njegovi članovi prepustili i napustili u najgorem trenutku i tako iskazali svoj demokratski stav na način da su dozvolili Mamiću da ga uništava koliko god želi.

Ti želiš izbore, ja želim izbore, naći ćemo ovdje možda i 50 ljudi koji žele izbore, ali što je s drugima? Oni su problem.

Glupi, neosvješteni, neškolovani, nerazumni, oni su problem, a ima ih toliko da čovjeku kad tad mora splasnuti optimizam. Ne zato što bi izbori sami po sebi bili spas, nego zato što je debil uvijek debil. I kad spava, i kad jede i kad bira.

Ili kad uopće ne želi birati jer mu je Mamić dobar. Za te debile ja ne znam recept i samo se nadam da postoji netko tko zna.