Wonderkid Alexandre Pato napokon prava zamjena Ševčenka?



MILAN je danas objavio kako je iznimno zainteresiran za 17-godišnju zvijezdu Internacionala, Alexandra Pata.

Klub iz Milana je u očajnoj potrazi za kvalitetnim napadačem, jer si ne mogu priuštiti nastavak negativnih rezultata u Serie A, tako da bi početkom siječnja željeli dovesti ovoga Brazilskog wonderkida.



Pato igra fantastično u brazilskoj ligi, a imao je i zapažene nastupe na nedavno završenom Svjetskom klubskom prvenstvu.

Iako mu je tek 17 godina, ovaj mladić već košta 25 milijuna eura.

Predsjednik kluba Adriano Galliani izjavio je: "Ovaj dečko je zaista nešto posebno."

Život nije bajka - Francisco de Assis de Jesus

Božić je uvijek vrijeme za neke toplije priče, koje
diraju u dušu i ostaju u pamćenju zauvijek. Brazilci
u našem nogometu nisu ta priča, osim Eduarda, Ettoa
i Andrea još se nijedan nije u potpunosti iskazao.

Pa kad već nemogu toliko nogometnim znanjem
, pozornost plijene svojim izgledom ili nečim sasvim
drugim. Jedan od njih je poseban - Francisco de
Assis de Jesus iz Međimurja.

Njegova topla ljudska priča je već osvanula na
naslovnici Slobodne Dalmacije i Vjesnika, a još pokoja
informacija neće biti suvišna. Krenimo nekim redom.



Francisco de Assis de Jesus se rodio 14.svibnja 1988. godine u pokrajini Parnambuco, točnije u gradu Petrolini. Već nakon nekoliko dana mu stradava otac, pa mali Robinho ostaje sam sa majkom. Bog zna zbog kojeg razloga, mama ga ostavlja na autobusnom kolodvoru kad su mu bile samo dvije godine. Tamo ga pronalazi Maria Luzanira de Jesus i preuzima kompletnu brigu o dječaku. Ona je i sama malo imala, a i to je odlučila podijeliti sa sirotim Robinhom. Već je imala 2 sina i 3 djevojčice, koji su od prvoga dana prihvatili Robinha kao pravog člana svoje obitelji.

Praktički dočim je prohodao, Robinho je počeo zarađivati za život. Skupljao je kožu po amazonskim šumama te prao vjetrobranska stakla na autima. Nije imao više od jednog obroka dnevno. U dobi od 8 godina počinje trenirati u lokalnom klubu. Uvijek se isticao svojim malenim rastom, ali i vanserijskom brzinom i tehnikom. Najviše je volio igrati na poziciji ofenzivnog veznjaka, a kao i svakom Brazilcu najviše je volio nositi "desetku". Kako sam danas kaže, maštao je o igranju u Barceloni. Nije naučio ni čitati ni pisati.

"Trebalo se boriti za život, za preživljanje" - pojašnjava mladić.

To je zapravo sudbina većine brazilske djece koji moraju izabrati posao umjesto škole već u najranijim danima. Jedinu zabavu im pruža beskonačno igranja nogometa na plažama te po ulici. Ni naš Robinho nije iznimka.

Upravo ga je ovoga ljeta tamo zapazio bivši nogometaš i reprezentativac Hondurasa Otavio Santana. Otavio je ubrzo shvatio kako je mladić pravi biser, te da bi ga bilo najbolje školovati u manjim ligama Europe prije negoli ode u neki veći klub. Imao je dobre veze u našem nogometu, pogotovo kod našeg menadžera Mladena Kliškinića Zelenog koji je u odličnim odnosima sa Upravom Međimurja. I tako je Francisco Jesus Robinho osvanuo u čakovečkom prvoligašu.

Veliko olakšanje mu je pružila činjenica da su tamo već otprije njegova tri sunarodnjaka: Cicero Lima, Andre Silva i Ricardo Costa. Direktor Stjepan Hamonajec i šef struke Miljenko Dovečer su odlučili da je najbolje da mladić trenira s njihovim juniorima prvih 6 mjeseci, pa onda ode na posudbu prije negoli se vrati u seniore Međimurja.

Andre Silva kao najstariji i najiskusniji je odmah prihvatio ulogu njegova učitelja hrvatskog, ali i portugalskog jezika.

"Andre je zapravo moj otac kojega nikada nisam imao" - govori Robinho.

"U Hrvatskoj sam odlično prihvaćen, a najviše mi se sviđa vaša salama". U Čakovcu je pronašao i djevojku Iris, njegovu vršnjakinju. Kaže lijepa je, ali bi volio normalno komunicirati s njom. Na upit kako onda sada komunicira s njom, Andre nam je kroz smijeh odgovorio : "Rukama !".

Ove zime Robinho je došao u Sinj. Andre, Ricardo i Cicero su se vratili doma u Brazil pa je on došao u posjetu kod Junakovog Wagnera Cruza. Najviše mu smeta hladnoća, a sinjski noćni život mu se pogotovo svidio. Treba naglasiti kako se i tu ponaša kao pravi sportaš. Pije samo sok a kući odlazi već u 23h. Za Božić mu je bilo najteže.

"Prvi Božić da nisam bio doma kod svoje obitelji. Svakoga dana se čujem s tetom Luzanirom i drago mi je da je ona dobro. Cijelu svoju plaću šaljem kući u Brazil jer je njima potrebnije nego meni ovdje. Želja mi je zaraditi novac u Europi i priuštiti ljudima koji su mi spasili život u Brazilu materijalnu sigurnost." - priča nam on.

Uzor mu je , naravno, Eduardo da Silva. Robinho nam se odmah pohvalio da je 2 puta čak i prespavao kod njega. Želja mu je okušati se u Dinamu a potom u Barceloni. Nema ništa protiv ni da obuče dres hrvatske reprezentacije za koju godinu ako se pokaže dobrim.

"Danas sam siguran kako moja sudbina više nije ona autobusna stanica gdje me teta pronašla i odgojila. U Hrvatskoj ima puno dobrih ljudi koji više neće dopustiti da mi se bilo što dogodi. S njima sam apsolutno siguran i to ću im pamtiti cijeli život." - uvjerava nas Francisco Jesus.

A ima li možda kakvu novogodišnju želju?
" Zdravlje i sreća svim ljudima, a pogotovo mojoj obitelji u Brazilu. Samo neka je njima dobro, ja sam snalažljiv, sve sam prošao u životu i već ću se nekako snaći". - zaželio je on.

Eto, priča našeg međimurskog Brazilca više podsjeća na kakvu dramu nego na pravi ljudski život. Kažu njegovi suigrači da je jako dobar, pa da će ubuduće puniti novinske stupce svojom igrom. Francisco de Assis de Jesus Robinho je to definitivno zaslužio !

 

 Maybe the best talent from "Hajduk" is this little 12 years old Cro-Columbian Nicholas LL.Lohinski.Check him out.I saw him two years ago with Milan and later with the Totti scuola calcio.Nice he is now in Croatia.

Pozdrav is Barcelona!!!!

Darko Bodul: Zbog Hrvatske sam odbio Austriju i BiH


Uz Danijela Pranjica, u Heerenveenu igra jos jedan Hrvat. Rijec je o Darku Bodulu, iznimno talentiranom igracu, koji je 11. sijecnja napunio 18 godina, a koji igra za drugu i U-19 momcad tog nizozemskog prvoligasa, ciji je i najbolji strijelac. Darko Bodul je nedavno nekoliko dana boravio u Porecu, u kampu sa ostalim hrvatskim nogometnim nadama. Njegov nogometni put krece iz Beca, iz kluba Vienna, a prije tri godine uzeli su ga nizozemski lovci na talente, sa zeljom da taj talenat izbruse, iskoriste njegovu nogometnu nadarenost za svoju buducnost.

Kako vam je u Heerenveenu?
- Vrlo sam zadovoljan, vec sam starosjedilac, vec tri godine hranim se njihovim kruhom - kaze Darko Bodul.

Vidite li se s Danijelom Pranjicem?
- Naravno, svakodnevno se druzimo. Danijel i njegova supruga su super ljudi, druzeljubivi i biti s njima u drustvu pravo je zadovoljstvo. Maksimalno su korektni i odnose se prema meni kao prema mladjem bratu.

Cujemo da cete sljedece godine biti bez njihova drustva?
- Dobro poznajem situaciju u nizozemskoj igi i nasem klubu, pa mogu reci da je to realno za ocekivati. Pranjic je redovito jedan od najboljih igraca momcadi, prava zvijezda u klubu, zajedno s Alvesom. Izvrstan je igrac, igra u odlicnoj formi i prerastao je klupske ambicije i mogucnosti. Koliko znam, ponuda mu ne manjka i sigurno je da ce svoje nogometno umijece dobro unovciti.

Kakav je vas status?
- U lipnju prosle godine sam potpisao profesionalni ugovor, dvije plus dvije godine. Budem li zadovoljio, ostat cu u Heerenveenu, ne budem li, putevi ce nam se razici. Trenutacnim stanjem sam zadovoljan i daj Boze da me samo zdravlje sluzi. Uglavnom, ne sumnjam u svoju buducnost.

Austrijanci su vas takodjer zeljeli vidjeti u svojoj reprezentaciji i kukali su kako ste ih hladno odbili?
- Sto ja tu mogu. Slijedio sam osjecaje, moje srce kuca za Hrvatsku, austrijski izbornik naljutio se kad sam mu priopcio da ne zelim igarti za reprezenatciju Austrije. Jednom prilikom pitao me trener u klubu za koga cu igrati. I njemu sam odgovorio sto sam odlucio. Rekao mi je da sam dobro odabrao. Otkrit cu vam da su me i ljudi iz Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine kontaktirali, zeleci me privoliti da igram za njihovu reprezentaciju posto su mi roditelji iz Kiseljaka. No, moja odluka je cvrsta - samo Hrvatska.

Koja je vasa pozicija u momcadi?
- Igramo sustav 4-3-3, a ja sam najcesce sredisnji napadac, no, mogu igrati i druge napadacke pozicije.Igrao sam nekoliko puta i sredisnjeg veznog.

Imate li nogometni uzor?
- Najdrazi mi je Zlatan Ibrahimovic. Nevjerojatno koliko je u Nizozemskoj popularan, iako je poodavno napustio Ajax.

Koje su vam nogometne zelje i planovi?
- San mi je igrati u kockastom dresu, postati reprezentativac Hrvatske. Volio bih naslijediti bracu Kovac, koji su uspjeli igrajuci nogomet u inozemstvu.

Tko vas je prije trenirao u hrvatskoj reprezenatciji?
- Bili su to Ivan Gudelj i Anel Karabeg. Ovom prilikom istaknut cu i da je tajnik HNS-a Zorislav Srebric stalno pratio moj nogometni put.

Vas stariji brat Dragan Bodul bio je talentirani nogometas, ali ipak nije uspio postici zapazeniju karijeru?
- Moj brat Dragan je mogao i morao postici mnogo vise. Igrao je za Hrvatski dragovoljac, za Brotnjo iz Citluka, a u Austriji je vrijedio za veliku nogometnu nadu. Medjutim, na svom je putu napravio neke pogreske koje su mu zasmetale da postane ono sto se od njega ocekivalo. Nazalost, tako je to, a ja cu, vjerujem, nadoknaditi sve ono sto je moj brat propustio - zakljucio je Darko Bodul.

 

IMA neki zlatko junuzovic iz gak-a kaz da je ok

 

ti kad ga odvalis znam decka blage nema ne zna spojit tri prave da nesto vrijedi ne bi s obe ruke prihvatio austrijsko drzavljansto nema ga nigdje u napadu igra sanel kuljic odma ti je jasno koliko je sati pola forumasa je bolje ud junuza haha ....

 Nani iz sportinga! Predviđam mu blistavu budućnost!!

 

David Vrzogic iz Dortmunda, najbolji je junior tamo! Mogo bi bit neš kao Nuri Sahin!