Članak možda nije ni loš. Svi ga hvale, ali meni se to - općenito - gadi.
Jednostavno ne mogu provarit tu obilnu patetiku, osuđivanje modernog nogometa, uvozne parole izlizanog fanschmerza. To van ne govori Fani, nego pasionirani pratioc HNL.

Možda je ovim najoduševljeniji Zdravko Mamić. Kao lisica u priči o "kiselom" groždu.

Milan je zasluženo osvojio Ligu prvaka. Ne bi reka da je Inzaghi igrač utakmice, za oba gola je zaslužniji Kaka.
Uspjeh je vredniji jer se Ancelotti na svom putu morao snalazit praktički bez napadača (za razliku od 2005 kad je ima dvojicu svjetskih). Zato je nekad Milanova igra izgledala suzdržano prema naprid. Nije radila ni bočna kombinatorika koja ih je prije krasila. Cafu je proša svoje, a Oddo je panjina. Prava je sreća šta Maldinijeva nespremnost nije kažnjena u finalu.
Pa, koja je to snaga dovela Milan na vrh Europe? Ključ su vezni igrači,  poker asova sa nezaobilaznim doprinosom: Kaka, Pirlo, Gattuso, Seedorf. 
Igračina Seedorf je ima presudni učinak, Kaka fantastičan i najbolji strijelac natjecanja. Ipak, njemu u taktici je bilo soliranje, dok je pravi mozak momčadi bio Andrea Pirlo. A bez Gattusova srca, trke i dominiranja terenom ništa ne bi bilo moguće.