Konačni je to krah nekoć uglednog slavonskog kluba koji propada i životari već godinama i sada je dotakao dno. Međutim, ovo nije kraj višegodišnje agonije Cibalije, jer stari dugovi ostaju unatoč padu u 3. ligu. Još je gore što nema naznake da će se uskoro promijeniti upravljačka struktura kluba. Imena čelnika kluba nisu važna, oni su samo lutke na koncu, ljudi od zadatka, ključne odluke donose se na drugim mjestima.

Garniture se mijenjaju, ali politika kluba ostaje ista. Jednostavno, katastrofalan rad morao je doći na naplatu prije ili kasnije. Ceh je stigao ove sezone, sve selekcije kluba ispale su u niži rang natjecanja, seniori, eto, čak dva ranga niže. To sve govori i objašnjava.

Grad Vinkovci u sličnoj je situaciji kao i glavni nogometni klub koji mladi igrači, pa čak i pioniri, već godinama u valovima napuštaju i odlaze u druge sredine, ponajprije u Osijek, dok seobični građani sele iz Vinkovaca trbuhom za kruhom u Njemačku ili Irsku.

Grad je ekonomski devastiran i stoga nema razloga za čuđenje, kako se vodi grad, tako se vodi i klub, stvari su povezane i kristalno jasne. Trenutačna uprava možda će se promijeniti, kao i mnoge prije nje, ali to je potpuno nevažno jer, kako rekosmo, pravi gazde sjede negdje drugdje.

Očito je da vinkovačkim političkim i inim moćnicima ne odgovaraju suštinske promjene, do sada su povlačili samo kozmetičke zahvate kojima su mazali oči navijačima i javnosti. Dosad je to možda prolazilo, ali sada su maske pale, jer što se još treba dogoditi da ljudi progledaju pored zdravih očiju?

I grad Vinkovci i Cibalia trebaju promjene, ali kvalitetne, dubinske, a ne površne i lakonske. Ne treba biti naivan, neće se to tako lako ostvariti, strukture su čvrsto povezane i ogrezle, a apatija osiromašenih građana ne nudi bogzna kakav optimizam. Za bolju Cibaliju i bolji život mora se boriti, ništa neće doći samo od sebe. Naravno, to vrijedi i za čitavu Hrvatsku. U suprotnom, ništa drugo nismo ni zaslužili.