OK, covjek je napravio sjajan rezultat na otvaranju.
Svi smo zadovoljni, pogotovo nakon Barica i Jozica, napokon nam igra lici na nesto, sve divno i krasno.

E...

Da nije Nike. Nakon apsolutno katastrofalne predstave Nike Kranjcara protiv Zagreba, za koju je dobio za hrvatske novinare apsolutno nezamislive ocjene 4 u Večernjem i 4,5 u Sportskima, Cico Kranjcar izjavljuje novinama kako je Niko bio "dojmljiv", a u drugim novinama da su Dinamovi reprezentativci "igrali dobro".

Istovremeno se, malo za promjenu, za ovaj nastup cak i sam Niko otvoreno pljuje (sam sebe).

Jel ima smisla, pa cak i uz sjajan start, imati ludjaka za selektora? Ja mislim da je ovo preslo sve granice ocinske ljubavi i roditeljskog sljepila.

Mislim, da barem kaze "Niko je danas bio katastrofalan, ali i dalje mislim kako nam je jedan od kljucnih igraca i necu ga otpisivati zbog trenutne krize" ili nesto slicno.

Ne.

U reprezentaciji je bio super. S Hajdukom je igrao tako da je tata bio "jako zadovoljan", s Elfsborgom "vrlo dobar", a sad "dojmljiv".

Doista, ima li smisla imati "poludjelog tatu" za selektora drzavne reprezentacije, pa i unatoc sjajnom startu? Jer, budimo i mi iskreni sami sa sobom, Madjari su bili zivi uzas, a sa Svedjanima smo igrali dobro i super da smo pobijedili, ali nerijeseno bi bilo puno realniji rezultat (i za to ni najmanje ne bi bio zasluzan Niko).