Očekivali smo pognute glave Dinamovih nogometaša. Kad imate protivnika na tanjuru, sjajan rezultat za uzvrat, a onda se odjednom sve okrene, to sigurno utječe na psihu. Ovaj put su iz svlačionice izlazili odlučni i samouvjereni pogledi Jurčevićevih momaka.

- Možemo proći! Treba nam euforija i 40.000 ljudi u Maksimiru. Zabijemo li pogodak na samom početku, imamo utakmicu u svojim rukama. Ovih 3:1 nije nedostižno, i dalje vjerujemo da možemo u Ligu prvaka - odmah je rekao Mihael Mikić, kao da je u pitanju unaprijed dogovoreni repertoar izjava. Kao da su svi suigrači zajedno stajali iza te rečenice.

- Pred punim Maksimirom možemo svašta. Kijevljani jesu iskusniji, mi još plaćamo danak svojoj mladosti, ali pokazali smo da se i s najjačima možemo nositi, stoga čudo još uvijek nije nedostižno - samouvjeren je i kapetan Niko Kranjčar, koji je u prvih pola sata bio najbolji igrač na travnjaku.

- Da, bilo je to 30 minuta za pamćenje, a onda je uslijedilo sedam za zaborav.

I Edin Mujčin, jedan od rijetkih dinamovaca koji je prošao mnogo ovakvih velikih utakmica i u Kijevu bio ponajbolji plavi nogometaš, nudio je optimizam i najavu odličnog izdanja.

- Možemo, naravno da možemo. Čak i da pogodak postignemo u 60. minuti, možemo pobijediti s 2:0 - reći će Edo i priznati da je pred kraj poluvremena sudac mogao dosuditi kazneni udarac za domaćina.



vecernji-list.hr