možda bi ti više volio da zdravko ima presice redovno svakog utorka i da nabija na kurac iz plavog salona, al ja ne bi.

njegov bijeg u bosnu je za mene velika promjena i samim tim što fizički nema i niti će imati pristup našem stadionu meni je puno.

ne dovoljno, ali mi je puno. ostatak promjena doći će s vremenom, to je neizbježno. 

mene osobno ne interesiraju imena i povijest onih koji su u klubu, bitno mi je samo da njihov ego, karizma i osobni interes ne zasjene i progutaju baš sve u i oko tog kluba.

a ne mislim se opterećivati s time tko je u skupštini, ovom ili onom odboru jer me to ne zanima sve dok klub funkcionira na sportskom planu i trudi se privući publiku.

a što god rekli ili mislili, za razliku od vremena prije 3 ili 4 godine, klub se sada trudi privući publiku na stadion, bez obzira kako to bilo uspješno ili smisleno. 

tako se isto moglo reći 2000. što se promjenilo nakon 14.2. osim imena. ništa. ostao je isti predsjednik, isti direktor, ista skupština, doslovno ništa se nije promijenilo.

ono što mene nervira je to što su se navijači počeli petljat u svakakva sranja oko kluba, a to vidimo i na hajdukovoj temi. skeniranjem do iznemoglosti svakog djelatnika u klubu i određivanjem svog "navijanja" za klub prema osobama koje u njemu rade, to mi je jednostavno odvratno i neshvatljivo. jedno je kada se tako postavimo prema mamiću koji je postao veći od kluba i u tom slučaju i meni se sve u i oko kluba gadilo i navijao sam da izgubimo svaku tekmu, ali ne vidim nikakvog smisla da svoj dolazak na stadion i podršku igračima uvjetujem time da netko bude na ovoj ili onoj funkciji u klubu.

klub i navijači trebaju iznaći model biranja rukovodstva kluba koji je najmanje štetan dugoročno i koji garantira da se nikada neće moći ponoviti zloporaba kao u slučaju mamić, dok se to ne dogodi, borba navijača za dinamo nije završena. ali tvrditi da je sve isto i da se ništa nije promijenilo je glupo, kratkovidno i ne odgovara istini.