kad sam već tu
sad je točno 10 godina, al se stari
bio sam točno na istoku dolje s Mme + 2 frenda iz ZG i njihove žene. Sve kulturni izlazak, šetnjica, večerica, utakmica, barok u Pragu. BBB nasuprot nas. Padne prvi Dinamov gol, ja skočim sa stolice, raširio ruke ko Rade Končar '41, grlom sam poderao cijelu tribinu. Ljudi se okreću prema meni i odmahuju rukom, ma neka budala, sigurno se kladio. Zabije Dinamo drugi, ja opet skočio sa stolice, opet dreka, sad me već gledaju malo nervoznije, ovi do mene me smiruju, daj smiri se, dobit ćemo batine, redari su mi se približili na pet metara
Nakon pet minuta, dođu dva tipa, neki mrgudi, sjednu kraj mene da me imaju pod kontrolom
i odalame ako opet budem divljao. Onda se utakmica smirila, Dinamo da treći, ja ciknuo u visokoj frekvenciji, spuštam loptu na zemlju jer sam već privukao pažnju cijele tribine, ali nitko ništa, polagana rezignacija. Pravili su se da ne čuju. Pretkraj Sparta zabije treći, a pola tribine se okreće prema meni s bosanskim grbom
bilo je par napetih trenutaka nakon kraja utakmice, hoće li nas netko dočekati u hodniku na izlasku sa stadiona, ali ništa
nakon tekme odvedem ih ja u centar, odemo nešto pojest i proslavit. Sjedimo mi tamo već sat i pol i polako se spremamo da krenemo doma, kad evo 20-30 BBB, tj. civila kežualaca svi obučeni isto, s istim šiltericama, da ne bi netko skužio kako su skupina i kako su navijači. Ovima koji su sjeli stol do nas naručim rundu pive i pokupimo se ća
[uredio ian wright - 08. listopada 2018. u 14:33]