Bez spora da je Jovičević jedan solidni nogometni trener i ja ne znam što se događa npr. na treninzima, ali:
1) ako stavljaš mlade igrače, ne bi li bilo logično da ih stavljaš po jednog ili dvojicu u već uhodani sustav?
2)Kakvog smisla ima isprobavanje 3 taktičke varijante u jednoj utakmici u situaciji kad te varijante nisi teoretski stigao uigrati?
3) Mladi igrači najviše napreduju u uhodanom sustavu jer nemaju iskustvo da nalaze najbolja rješenja intuitivno i u suradnji s 2-3 suigrača kao npr Ademi i Petković. Kako u kontekstu 1) i 2) postići napredak igrača?
što se tiče kluba općenito:
4) može li si Dinamo dopustiti da u 7 utakmica ima samo 3 i to neuvjerljive pobjede?
5) Jesu li svjesni u stožeru i klubu da je liga 10 prekvalitetna da bi se bez mehanizama igre postizali rezultati? Jesu li svjesni da bez toga uopće nema Lp i El?
"Neki igrači ne znaju osnovne stvari. Ako ti ne znaš tablicu množenja, kako da te ja naučim integrale i derivacije?!" Davor Mladina