Dinamo ima paradoksalnu situaciju, vrijednu Monthy Pytona.
Kažete treba po tri boda u Milano jel ?
U slučaju 3 boda Dinamo ide na vjerojatna tri boda ispred Šahtara i posljednje kolo ne smije izgubiti od Citya - što je i dalje dosta teško, jer Šahtar igra DOMA sa potpuno demotiviranom Atalantom koja ne može biti ni treća.
U slučaju boda Dinamo osigurava 3. mjesto , a posljednje kolo može slobodno i izgubiti ukoliko Atalanta, kojoj pak igra EL ( jer bi bili na dva) , dobije Šahtar s 1-2, 0-2 i slično. A nama dovoljno samo da dobije Šahtar, dakle i 0-1.
A Atalanta je ipak “provincija” kojoj ne bi bilo svejedno da li će nastaviti u EL ili ne, posebice nakon one sramote u 1. kolu.
Uglavnom slijedi spektakl. Polako me sad počelo pogadjati što se zapravo dogodilo, ali nekako nisam izbediran. To da Dinamo nakon 4 kola ima osiguranu osminu LP je bolesna i nadrealna situacija, naprosto to se nije ni trebalo dogoditi tako ionako.
Previše sportske sreće smo imali da se to negdje ne prolije. Ona Livakovićeva obrana, Gjirin fenomenalan debi u LP, ludi Ivanušec s prvom pravom utakmicom za Dinamo, fenomenalna atmosfera, igrači ludi ko šibe nakon golova....
Nemam pojma to se zbilja sve moralo prolit.
Al ovi koji toliko pljuju po igračima i seru ko nojevi pred malim ekranima i pričaju o balkanštini ( wtf, Theophile balkanac ?) i slično, zbilja ne znam šta da vam kažem. Ovo je sport, nogomet, stvarno nije toliko ludo dobiti zadnjih 4 min 2 gola.
Jel se sjećate one pobjede sa Ajaxom u Amsterdamu ? Huntelaar skroz sam na gol kod 3-1 za Dinamo, zabija, Koch lud ovi se zajebavaju i još je mislim Ajax imao loptu prije kraja utakmice. Na takve stvari treba biti bijesan, ovo je naprosto nogomet, dekoncentracija i život.
[uredio Statisticki Izet - 07. studenog 2019. u 02:13]